Sven Adam Ewin
Kažeš, dugo me nema,
Zaboga, mila, pa ležim u grobu već deset godina.
Pitam se,
Mogu li tvoj zaborav pripisati kliničkoj boli
Koju osjećaš u živcima otkad sam te napustio?
Pa ta tvoja hladnoća u stopalima! Znaš,
To uvijek tako počinje.
Ne brini za me. Meni je dolje dobro.
Kad je kod vas vruće ovdje je umjereno.
A kad kod vas zapadnu visoki snjegovi,
Ovdje je toplo.
Jedino s proljeća…
Jedino s proljeća,
Kad procvjetaju ljubice,
Ja plačem.
foto: slika Nade Vučičić
