piše: Milan Rajšić
Proizvode li se u Erevanu politički vicevi? U principu, ne, ali…
Pitanje Radio Erevanu:
“Je li točno da je Grigorij Grigorievic Grigoriev, na auto utrci u Moskvi, u luksuznom autu ‘Cajka’, pobijedio?”
Odgovor Radio Erevana glasi:
“U principu, da. Ali nije riječ o Grigoriju Grigorijevicu Grigorievu, vec o Vasiliju Vasilijevicu Vasilijevu. Drugo, nije to bila auto utrka u Moskvi, već seoske sportske igre u Gamacimanu. Treće, nije on vozio luksuznu ‘Cajku’, već stari bicikl. I četvrto, nije on ništa pobijedio, već su mu ukrali biciklu.”
Nepostojeći, izmišljeni Radio Erevan je jedna od legendarnih komunističkih institucija izmišljanja i širenja političkih viceva.
Slušatelj pita: “Je li istina da je slavni nizozemski slikar Rembrandt naslikao gotovo 600 značajnih slika?” Radio Erevan odgovara: “U principu, istina je! U Americi je prodano više od četiri tisuće originala!”
Slušatelj pita: “Stalno slušam na radiju kako naša proizvodnja maslaca, mesa, mlijeka i jaja napreduje krupnim koracima. Ali za svo to vrijeme hladnjak mi je prazan! Imate li savjet za mene?” Radio Erevan odgovara: “U principu imamo. Utaknite utikač hladnjaka u utičnicu za radio!”
Slušatelj pita: “Može li Komunistička partija pogriješiti?” Radio Erevan odgovara: “U principu da. U stvarnosti, međutim, Komunistička partija nikada ne griješi!”
Slušatelj dodatno pita: “Otkud znate da je tako?” Radio Erevan odgovara: ‘Pitali smo Komunističku partiju!’”
Slušatelj pita: “Kako zvati Židova koji je iz SSSR-a emigrirao u Izrael, a potom se vratio u SSSR?” Radio Erevan odgovara: “Dvostrukim herojem Sovjetskoga Saveza!”
Slušatelj pita: “Je li istina da je tanki list papira kontracepcijski pouzdaniji od pilula proizvedenih u Sjedinjenim Državama i Zapadnoj Europi?” Radio Erevan odgovara: “U principu nije. Osim ako ga građanka ne steže čvrsto između koljena!”
Slušatelj pita (nakon upada sovjetskih trupa u Čehoslovačku 1968.): “Je li doista točno da je narod Čehoslovačke pozvao u pomoć našu slavnu armiju?” Radio Erevan odgovara: “U principu da. Doduše, zahtjev je bio upućen 1939., ali bio je povoljno riješen 1968.”
Slušatelj pita: “Može li sovjetski auto Volga sa 110 kilometara na sat ući u zavoj od 90 stupnjeva?” Radio Erevan odgovara: “U principu da! Ali samo jednom!
Slušatelj pita: “Na tijelu čovjeka preminula u zatvoru nađeno je oko sto puščanih rana i uboda nožem. Što na to kaže policija?” Radio Erevan odgovara: “Samoubojstvo!”
Slušatelj pita: “Je li korisno stavljati češnjak u votku?” Radio Erevan odgovara: “Štoviše, vrlo je korisno. Tada će vas lakše pronaći ispod stola, čak i u potpunoj tami!”
Slušatelj pita: “Kakvi će biti rezultati sutrašnjih izbora?” Radio Erevan odgovara: “U principu, nitko ne zna. Točne rezultate sutrašnjih izbora je netko jučer ukrao iz komiteta Komunističke partije!”
Slušatelj pita: “Što je kaos?” Radio Erevan odgovara: “Ne dajemo komentare o stanju nacionalne ekonomije!”
Slušatelj pita: “Jesu li Adam i Eva bili komunisti?” Radio Erevan odgovara: “U principu da. Oblačili su se skromno, nisu mnogo jeli, nisu imali vlastitu kuću, i k tome su vjerovali da žive u raju!”
Slušatelj pita: “Zašto smo u Armeniji osnovali Ministarstvo pomorstva, kada nemamo izlaz na more?” Radio Erevan odgovara: “Za inat Azerbajdžanu, koji je osnovao Ministarstvo kulture!”
Slušatelj pita: “Je li istina da je u Sovjetskom Savezu sloboda govora jednaka kao u Sjedinjenim Američkim Državama?” Radio Erevan odgovara: “U principu, da. U SAD-u, svatko može nekažnjeno stati pred Bijelu kuću i vikati: ‘Dolje Ronald Reagan.’ U Sovjetskom Savezu, svatko može nekažnjeno stati na Crveni trg i vikati: ‘Dolje Ronald Reagan!’
Snijegom pokriveni vrhovi Velikog i Malog Ararata (5165 i 3925 metara), su zaštitni znak Armenije i nalaze se posvuda, na državnom grbu i na milionima boca odličnog konjaka (s jednom, tri ili pet zvjezdica). Ararat, armenski receno, Massis, je samo 50 kilometara daleko od glavnog grada Erevana, ali već više od stotinu godina nije dio Armenije i nalazi se na prostoru Turske.
Ararat svakoga dana vidjeti, a ne imati pravo ni mogućnost, na njega se penjati, za Erevance je otvorena rana koja ne zarasta.
Ni o čemu se u Armeniji, ne pjeva, ne slika, ne piše toliko kao o Araratu.
Još u ranom kršćanstvu, brdo Ararat je bilo tabu, a u predkršćansko doba, prema biblijskim izvještajima, nasukala se Noeva barka (Genesis/Stvaranje 8.4), negdje na planinu i potraga za ostacima broda, traje još i danas.
Prema zapisim proroka Jeremie 51.27, ispod gore Ararat, se nalazilo asirsko kraljevstvo Urartu, koje se spominje i u hebrejskim povijesnim tekstovima.
Bajke i mitovi Armenaca, spominju Massis naseljen demonima i čudovištima, sjedištem zmajeva, zmijolikih kraljeva. Jedna armenijska varijanta kavkaskog Prometeja (Amirani) glasi: Za kaznu, zbog svoje ljubomore, prema voljenom ocu Artaces, biva kraljev sin Artavasd, zatvoren u jednu pećinu na brdu Messis i okovan u lance, skupa sa svoja dva psa, koji ližu i grizu lance. Svake subote, obnavljaju armenski kovači lance i na taj način brinu da se Artavasd ne oslobodi i uništi svijet.
Pogled s vrha Ararata, pruža se do Crnoga mora i Kaspijskog jezera, nekadašnjeg prostora, nekadašnjeg Armenijskog carstva.
Na starim geografskim kartama, Ararat je prikazivan kao središte svijeta, jer je jednako udaljen od Kine i od Iberijskog poluotoka.
Najpoznatije mjesto u Velikom potopu.
Život ispod Ararata, a između Asiraca, Perzijanaca, Grka Rimljana, Arapa, Turaka, carske Rusije, sovjetske Rusije, u trideset godina, dva rata sa susjednim Azerbejdžanom, prvo kršćanstvo u potpunosti okruženo muslimanskim zemljama…
To je Armenija, to je sažetak jedne civilizacije, koja se u Hajassa zapisima, spominje još u 15. stoljeću prije Krista!