Miljenka Koštro
U podnevne ure vjetrovi se sudaraju, žure
A staru baku muči kostobolja
Crni veo noći prekrio san, oblaci se dure
U molitvi raste i cvjeta dobra volja
.
Jesen na livade i u brda zalazi
Za njom put od lišća sve više žut
Vjetar srlja, ništa ne pazi
Nevidljivi putnik na svakoga ljut
Uznemirene laste razmahale krila
Stiže jesen, ta dama raskošne duše
Ljetna priča u sjećanje se skrila
Razgrnute bijele plahte sporije se suše
Na livadi drhti žuti cvijetak
Suho lišće vjetar mu primiče bliže
Netko reče: napokon petak
Oblaci plove sve niže i niže
Ispod prozora rana jesen svira
Melodijom u boji dušu dira
Koja kap kiše niz prozor se slije
Na ogradi vidim pokisle ptičice dvije
Uz, kao suze, sjajne kapi kiše
Sjetna jesen sve glasnije diše
Rujanske zapise polako briše
Mokre priče Listopad strasno piše li piše