Promocija knjige hrvatsko-američke pjesnikinje Ledis Gazić u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.
Obavijest za medije: HMI/ Ivana Rora
Zagreb/ Hrvatska matica iseljenika poziva na svečano predstavljanje zbirke pjesama hrvatsko-američke pjesnikinje Ledis Gazić pod naslovom „Mornar u meni zna“ (nakladnika Ready 2 Print j.d.o.o, Rijeka, 2022.), koje će se održati u utorak, 10. listopada 2023. u 18 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Ulica Petra Preradovića 5, Zagreb.
Uz pozdravni govor voditeljice Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića dr. sc. Jasne Kovačević u predstavljanju zbirke pjesama sudjeluju Marija Rukljač, Branka Prusina i urednica zbirke Diana Rosandić Živković te autorica Ledis Gazić. Voditeljica promocije je Ljerka Galic, prof.
O pjesnikinji Ledis Gazić:
Hrvatsko-američka pjesnikinja Ledis Gazić, predsjednica Woman’s Club of Unije (New Jersey, SAD), naša iseljenica ali i povratnica u rodni zavičaj Malog Lošinja, prva stipendistica Hrvatske matice iseljenika – piše o izazovima odlaska u iseljeništvo, o povratku, o esencijalnim pitanjima kamo pripadamo. Njezini stihovi prerastaju u vječno aktualne teme svakog našeg iseljenika.
Ledis Gazić, rođena Francisković, rodom iz Malog Lošinja, veći dio svog života provela je u Sjedinjenim Američkim Državama. Diplomirala je ruski jezik, opću povijest i pedagogiju te magistrirala na New Jersey City University-ju na katedri za Bilingual / English as a Second Language Education. Radila je kao profesorica u North Bergen High School, predajući godinama povijest pridošlim imigrantima iz Srednje i Južne Amerike. Od 2012. godine je u mirovini i boravi sve duže u obiteljskoj kući na Unijama.
Izdvajam riječi riječke književnice i urednice zbirke Diane Rosandić Živković, kojima je opisala životne izazove ove iseljenice: „Vrlo je teško kada čovjeka, koji je kao jedna biljka, presadite iz zemlje u neku lončanicu i odnesete je sasvim daleko. Dakle, Ledis je iščupana, premještena u lončanicu i preseljena. Tada je bila dijete, i nije mogla reći da bi htjela ostati ovdje. Postoje iseljenici koji imaju tu nostalgiju u sebi, a imamo i one koji to nemaju – što je divno, jer idu u neku zemlju, bolje žive, imaju veću plaću, snašli su se i dobro im je. Ali postoji i druga priča u kojoj iseljenicima, koliko god im je dobro, nešto nedostaje i kada odu u mirovinu sve češće se vraćaju onamo gdje su rasli. Ledis nije usamljena u tome, ima jako puno ljudi koji čeznu vratiti se kući – a ona se kući vratila poezijom.“