Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin sudjelovala je na kulturnim, folklornim manifestacijama u Italiji, na poziv udruga Hrvatsko-talijanski mozaik iz Rima i udruge Moliških Hrvata “Jedna Musika” iz Kruča.
prilog: Sonja Breljak
Berlin-Rim-Molise/ Eto, što bi se reklo, i taj se grad sagradio! Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin zaputila se na višednevno gostovanje u Italiju, točnije u Rim i pokrajinu Molise gdje preko 500 godina obitavaju Hrvati, plesom i pjesmom sudjelovala na dva lijepa kulturna događaja, te se nakon rimskih 30 stupnjeva, sretno vratila doma, na 10 berlinskih.
Trebat će koji dan dok se sve doživljeno slegne i pronađe mjesto u sjećanju, no evo prvih impresija.
Ostat će ovo putovanje zauvijek u sjećanju sudionika i bit će spominjano dokle nas traje.
Redom, pripreme za putovanje u Italiju traju već više mjeseci. Tamo, naime, u Rimu i pokrajini Molise, dvije udruge Hrvata potpomognute hrvatskim državnim institucijama pripremaju dvije manifestacije, 7. susret zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske u pokrajini Molise i 3. međunarodni Cro etno festival folklora u Rimu. Domaćini su udruge Hrvatsko-talijanski mozaik iz Rima i Jedna Musika iz Kruča.
Puno je truda uloženo u pripreme i vježbanje a i osobnog entuzijazma i sredstava u ovo putovanje. Predvođeni predsjednicom Karmen Meić i voditeljicom folklora Ankicom Prskalo Andrić, mala ali složna grupa pjevača i folkloraša Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin prošlog je tjedna svoj put u Italiju započela letom od Berlina do rimske zračne luke Fuimicino, Leonardo da Vinči, udaljene od Rima 35 kilometara. Ovisno o obavezama u Berlinu, neki su članovi u Rim stigli u četvrtak a neki u petak. A u Rimu toplo. Pravi ljetni, sunčani dani. Rim pun turista, živ i užurban, za naše berlinske pojmove, čak vrlo, vrlo živ.
Zahvaljujući angažiranju vodiča, točnije naše Ljiljane Džalto, inače iz Rame, koja više decenija živi u Rimu, imala se prigoda u što kraćem vremenu pogledati ponešto od brojnih znamenitosti ovog “vječnog grada”. Jasno, Fontana di Trevi, Bazilika svetog Petra u Vatikanu, umjetnine Berninia i Michelangela, Oltar domovine, Hrvatska crkva i Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima, najstariju hrvatsku instituciju izvan RH (570 godina), te i grob kraljice Katarine Kosača-Kotromanić u bazilici Santa Maria in Aracoeli. Umrla je 25. listopada 1478. godine u Rimu a njezinom grobu kroz cijelu godinu hodočaste tisuće Hrvata, poput i nas…
Nezaboravno vrijeme u gradu s preko 900 crkava raznih arhitektonskih stilova i iz raznih epoha, 13 obeliska, gradu baroka i fontana… i tek nešto oko 700 Hrvata.
Vrijeme je kratko ali dobro ispunjeno, jer već u večernjim satima netom prošloga petka putovalo se dalje, četiri-pet sati od Rima, u pokrajinu Molise, gdje već stoljećima obitavaju, i danas još žive potomci Hrvata. Neobični predjeli, mediteranski, topli a brežuljkasti, vinogradi, smokve i masline koje uspijevaju do 508 metara visine i mjesta koja gradnjom na i prema uzvisinama sliče na kakve utvrde.
Zahvaljujući domaćinima obilazimo i upoznajemo mjesta Tavenna – Tavela, Montemitro – Mundimitar, Acquaviva Collecroce – (Živa voda) Kruč i saznajemo dosta o Moliškim Hrvatima, živom dijelu hrvatskoga naroda koji su u ova sela regije Molisa u Italiji doselili “iz one bane mora” (s one strane mora) u 15. stoljeću bježeći pred turskim osvajanjima. Slušali smo moliški hrvatski kojim danas, kako oni kažu “po našu”, govori njih oko dvije tisuće, a mješavina je ikavsko-štokavskog narječja.
Legenda koju su nam ispričali u crkvi svete Lucije u Mundimitru kaže da su u Molise došli jednoga svibanjskoga petka sa sobom noseći samo kip svete Lucije. Budući da se ne zna kojega datuma su točno došli, Hrvati u Moliseu svakoga svibanjskog petka održavaju procesije u čast sv. Luciji, a posebno se slavi zadnji petak u Mundimitru kad kip svete Lucije, bogato ukrašen zlatom, “izlazi” iz crkve i “obilazi svoje ljude”.
O dolasku Hrvata “iz one bane mora” postoji više pretpostavki. Neke od njih kažu da su prije 500 godina došli s doline rijeke Neretve, drugi pak iz okolice grada Zadra (Aranza); da su sa štokavsko-morlačkog područja Istre (Badurina); zatim iz Zadra i Šibenika (kopneni dio) (Hraste) a moguće i s prostora Zabiokovlja (kod planine Biokovo) između gradova Imotskoga, Zagvozda i Makarske (Muljačić).
Kako god bilo, recimo da kao lijepa glazba zvuči moliški hrvatski jezik “po našu”, da se čitan potpuno razumije i da naprosto oduševljavaju mjesta koja zovu “naše mjesto” i “selo” a koja gradnjom jako podsjećaju na dalmatinske kale.
Ovi divni ljudi primili su nas i ugostili, pokazali svoju ostavštinu, tragove i veze s Hrvatskom koje evo i primjerima poput manifestacije na kojoj smo sudjelovali, jačaju i postaju čvršće i toplije. Na glavnom trgu mjesta Kruč u večernjim satima, naslonjena uz crkveni zid, pozornica je na kojoj su se, uz nas iz Berlina, predstavili i izvrsni domaćini te udruga “Điran” s otoka Ugljana, dok je prekrasnu izložbu i radionicu izrade etno nakita postavilo Narodno sveučiliše Sesvete pa je svatko od nas imao prigodu ponijeti kući i koju lijepu a vrijednu uspomenu.
Ispunjeni već i ovim događajem, vratili smo se drugoga dana u Rim gdje je u nedjelju, u kazališnoj dvorani Garbatella, održan 3. internacionalni CroEtno Festival – costumi tradizionali del Mondo.
Cilj ovog projekta kojeg su organizirale dvije udruge “Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim” i “Jedna Musika” iz Kruča, uz potporu kako Veleposlanstva RH u Italiji, tako i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, te Matice iseljenika, bio je prikazivanje tradicije i običaja te očuvanje i promoviranje hrvatske kulturne baštine.
U plesnom i folklornom programu, osim Hrvata iz Italije i Njemačke, sudjelovale su skupine iz raznih zemalja među kojima su Poljska, Peru, Ukrajina, Sijera Leone, Sejšeli, Kolumbija, Rumunjska…
Predstavnici hrvatskih institucija su i ovdje, kao i na pozornici u Kruču, pozdravili organizatore i publiku – Zvonko Milas državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u ime veleposlanika u Italiji mr.sc. Iva Pavić, diplomatski savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Marina Šutalo, savjetnica s posebnim položjem za pitanja hrvatskog iseljeništva Croatiana Grgurević, rukovoditeljica Službe za kulturu, obrazovanje, znanost i nakladništvo Hrvatske matice iseljenika Ivana Dvorneković.
U organizaciji i ostvarenju obje manifestacije splele su se jake i sposobne ženske ruke – Ivana Milina, predsjednica Udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim, Antonella D’Antuono, predsjednica Udruge „Jedna musika“ te Zrinka Bačić, dopredsjednica udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim.
Pjevači i folkloraši Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin predstavili su se tradicijskim pjesmama i nošnjama i plesovima iz okolice Karlovca.
Bio je lijepo a bilo je i zahtjevno, zanimljivo i zabavno a i naporno. Željeli smo iz Molise, prije rimskog nastupa, stići na Papin nedjeljni Angelus u Vatikanu, no fizički, autobusu i talijanskom vozaču nije to uspjelo a i najavljeni generalni štrajk javnog prijevoza i taxija, požurio nas je stići u zračnu luku, ranom zorom u ponedjeljak. Ipak, vidjelo se ponešto (a ima se zbog čega ponovo i otići), doživjelo i više, upoznalo nešto novo, svatko je ponio kakvu malenu uspomenu iz Molise i Rima. A najveća je ona koju nosi cijeli zajednički doživljaj, naše uzajamano druženje, putovanje i osobno upoznavanje, smijeh i radost, glazba i poznanstva, ljudi. Te duhovne uspomene ostavljaju najveće i najdublje tragove.
Zaključimo gornje impresije iz Italije riječima Karmen Meić, predsjednice Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin: “Zahvaljujemo organizatorima, udrugama Mosaico Italo Croato Roma i Jedna Musika Molise na gostoprimstvu i priznanjima, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatskoj matici iseljenika i Veleposlanstvu RH iz Rima na potpori u realizaciji ovog projekta, svim sponzorima, svim učesnicima iz Rima, Molise i domovine. A mi iz Hrvatske zajednica Berlin ponosni smo što smo bili dio te priče.”
