Ruža Zubac-Ištuk
(Anđelu Anđelini)
Negdje visoko na dlanu nebeskoga mira
ona svoje neodsanjano djetinjstvo sniva.
Lice joj rumenkasto, anđeoski čisto,
u sjeni zvijezda prosuta joj kosica plava,
pustite je neka spava, neka spava…
Oko nje rastu srebrnkaste staze
što Nebo k Zemlji nevidljivo vode,
i tiho, tiho zvone zvonca plavadok anđeo među anđelima spava.
Ne dirajte suzom nevidljivi sjaj,
ni bolom ne otvarajte dječji raj,
pustite povjetarcu da plavi cvijet njiše
i anđelima da joj pjevuše sve tiše…
Negdje visoko na dlanu rajskoga mira
ona svoje neodsanjano djetinjstvo sniva.
U sklopljenim ručicama krijesnica joj plava,
pustite je neka spava, neka spava…
foto: Sonja Breljak
