Priča za velike i male
piše: Sanja Rotim
Trinaestogodišnja djevojčica Maja je živjela na selu sa svojim roditeljima, braćom i sestrama.
Njezini roditelji su bili vlasnici farme i imali su stado ovaca, tri koze, jednog magarca i kravu Matildu. Krava Matilda je bila njihov glavni izvor zarade. Iz tog razloga su uvijek bili pažljivi na njezinu prehranu. Vodili su je na najbolja mjesta za pašu, birali za nju najmekše sijeno na kojem bi spavala.
Dok bi je muzli pustili bi klasičnu glazbu. Govorilo se da bi na taj način dala više mlijeka. I doista, kao da se Matildi sviđala ta glazba. Maji se Matilda nekada činila kao prava kraljevna. Njezini roditelji su pravili razne sireve, jogurte i druge mliječne proizvode. U mjestu u kojem su živjeli nije bilo u blizini trgovine, tako su mještani kod njih kupovali mlijeko. Svako večer bi dolazili po svoju bocu sa svježim Matildinim mlijekom.
Bili su i drugi uzgajivači stoke u tom selu, konkurencija je bila oštra. Zato su morali dobro paziti na kvalitet proizvoda imajući na umu činjenicu da su bili brojna obitelj.
Subotom je bila tržnica gdje su njezini roditelji držali svoj štand. Mama je uvijek nastojala urediti ga na najbolji način kako bi privukla nove kupce i sačuvala one koje su već imali. Maja joj je u tome pomagala. Donosila bi stručak cvijeća iz polja i postavljala ga između sireva i boca sa jogurtom da bi štand izgledao privlačniji. I njezina vrijedna braća su pomagala roditeljima. Vodili su ovce na pašu na obližnji pašnjak.
“Renata, ja sam zabrinut za Matildu”, rekao je jednom Majin otac svojoj supruzi. “Čini mi se da svaki dan ima sve manje mlijeka. Pa kako je to moguće?”
Prozori Majine sobe su imali pogled na staju. Jedno večer Maji se učinilo da je vidjela nešto što se miče van staje. Sama je sebi rekla da su to mogle biti samo sjene drveća. Ali i sljedeću večer je primijetila istu stvar, pa je ostala na prozoru dobro vidjeti i shvatiti o čemu se radilo. Tako je vidjela Matildu kako izlazi sa stražnje strane staje. Ta vrata su uvijek ostajala otvorena.
“Kamo može ići u ovo doba?” pitala se Maja. “Možda je izgubila nešto kad je bila na paši i sada ide tražiti. Ali u tom slučaju bi to tražila po danu. Ili ima zaručnika sa kojim se sastaje?” Malo joj je bilo smiješno zamisliti Matildu zaljubljenu.
“Sutra ću je upitati”, odlučila je Maja.
Tako je i uradila. Čim je ustala, otišla je do štale i sa radoznalošću rekla:
“Matilda, znam tvoju tajnu.”
Matilda je izgledala vrlo preplašeno. “O kojoj tajni govoriš?”
“Vidim te kako izlaziš po noći. S kim se sastaješ?”
Matilda nije mogla negirati činjenicu, morala je priznati.
“Reći ću ti moju tajnu. Radi o jednom valjanom razlogu, vjeruj mi.”
“Pa reci mi o čemu se radi, ja umirem od radoznalosti”, rekla joj je Maja nastrpljiva da čuje odgovor.
“Radije pođi sa mnom večeras”, rekla joj je Matilda, “nećemo se dugo zadržati.”
“Jedva čekam, Matilda. Nije valjda da se udaješ ili nešto slično?”
“Djevojčice, djevojčice…” nasmijala joj se Matilda.
Kao po dogovoru, tu večer su izašle zajedno. Maja je znala da je mogla imati u Matildu povjerenja. Shvatila je da idu prema kući gospodina Roberta. I on je kao i njezini roditelji posjedovao farmu sa životinjama. Iskreno rečeno, bio je glavni konkurent njezina oca. Na tržnici su držali susjedne štandove.
Matilda ju je uvela u staju. Tu je bila jedna toliko mršava krava da je izgledala bolesno i jedno tele koje je plakalo. Matilda je otišla do njega i podojila ga.
“U redu, obavila sam posao. Brzo, moramo se vratiti kući prije nego što primijete da nas nema”, rekla joj je Matilda. “Putem ću ti ispričati cijelu priču.”
“Kako je slatko ono tele. A ona krava, zašto je onako mršava?” upitala je Maja.
Matilda joj je objasnila kako je jednog dana dok je pasla travu upoznala kravu Miru koja joj je povjerila da je bila bolesna i da je trebala uskoro donijeti na svijet tele. Ali nije bila sigurna bi li ga uspjela dojiti. Kada se rodilo tele tražila je od nje pomoć.
“Žao mi je za tvoje roditelje jer imam osjećaj da ih varam. Oni se tako dobro ponašaju prema meni, ali vidiš da ja imam za ovo valjan razlog.”
“U pravu je”, mislila je Maja. “Neću reći mojima ništa, ne želim da bude nešto teletu iako nije naše”, mislila je.
“Gospodin Robert je upoznat s tim?” upitala je Matildu.
“Jest. Zato ostavlja uvijek otvorenu staju. Ali se ne pojavljuje jer se malo srami. Čini mu se kao da nešto krade tvojima.”
Tako je prošlo nekoliko tjedana i Maja je čuvala tajnu.
Ali njezini roditelji su bili i dalje zabrinuti za Matildu. Čak su namjeravali zvati veterinara.
“Ma ne treba, tata, učili smo u školi da krave imaju periode kada daju manje mlijeka pa onda to sve nadoknade.” Uspjela ih je ubijediti.
Iznenađenje je bilo veliko kada se jednog dana na vratima pojavio gospodin Robert sa teletom.
“Poklanjam vam ovo tele. Njegova mama je sada na nebu i ono je tako tužno da ne ustaje na noge. Sa vašom Matildom će se sigurno osjećati bolje.”
Nije ispričao ostatak priče. Majini roditelji su ostali začuđeni zašto je gospodin Robert bio tako velikodušan prema njima, nisu mu ništa dugovali. Zahvalili su mu.
“Znate o čemu sam još razmišljao. Mi bismo mogli udružiti naše farme. I meni i vama bi to bilo od koristi.”
“Imaš pravo, Roberte, nisam nikada o tome razmišljao”, odgovorio je Majin otac.
Matilda i Maja su se pogledale radosno a tele se približilo svojoj novoj mami. Ostalo je tako priljubljeno uz nju, ne mičući se.
Prvih dana tele je izgledalo tužno, ali Maja i njezina braća su mu poklonili mnogo vremena i pažnje. Nakon nekoliko mjeseci bilo je očigledno mnogo veselije. Matilda se brinula o njemu sa ljubavlju i požrtvovanjem. I nova farma je uspješno napredovala.
Dobro se uvijek dobrim vraća.