tekst: Slavica Jurčić
foto: Marijana Klepić
„Gospođo Slavice, hoćete li sa mnom ići u Brezovicu?“
Pitanje mi je postavio čovjek kojega poznajem već duže vrijeme, ali o njemu jako malo znam.
Antun Đurek već dvadeset godina vozi djecu u Zlatni cekin. Njegov radni dan počinje u pola četiri ujutro kada kreće na sasvim drugu stranu naše županije.
On preuzme djecu koju vozi od njihovih roditelja, smjesti u svoj kombi i odveze ih u Zlatni cekin.
Potreba našega Tonija da pomaže, seže u njegovu mladost, kada je kao mladić pomagao drugima i s majkom sudjelovao u prikupljanju i dijeljenju darova potrebitima.
Tako je upoznao i svoju suprugu Branku koja je u njemu vidjela sve dobro.
Sve dobro ovoga čovjeka i ove godine putuje u Caritasov dom u Brezovici kamo smo putovali njegovim kombijem i autobusom.
Dupkom pun je kombi kolača kifli, krofni koje su ispekle dobre mame, bake, tete i pekarnice iz Slavonskog Broda i okolice.
U autobusu je pjevačka skupina “Drumarice”, Neno Seletković i njegovi “Kingsi”.
Skupljanje je kod Tonija, koji sa svojom djecom i unučadi zadnju godinu putuje u Brezovicu.
Ispred doma u Brezovici nas dočekuje Zoran Kljajić koji nas srdačno pozdravlja i poziva na ručak.
Nakon ručka nas pozdravlja Josip Babić, svećenik, koji predvodi svetu misu. Raduje se gostima iz Slavonije jer je i on iz Slavonije, točnije iz Bošnjaka.
Nakon svete mise nastupaju „Drumarice“, a nakon njih počinje tulum koji je vrhunac dana. Ovom prilikom moram reći da sam tada tek osjetila radost.
Štićenici doma su sada u svom elementu. Pokloni koje im dijeli naš Toni s radošću primaju i osmijesima mu plaćaju.
Antun Đurek ove godine odlazi u mirovinu i ovo je njegov oproštaj od ove djece i njihovih odgajatelja koji se s njim opraštaju ljubavlju i zagrljajima.
Ples u kojem sudjeluju i gosti i djeca od prvašića do dvadesetogodišnjaka, pokazuje koliko je ljubavi u domu za djecu.
Plešemo svi; djeca, tete koje su zaposlene u kuhinji, a emocije su na vrhuncu.
Gledajući djecu koja su tu provela djetinjstvo i mladost, gestama kojima pozivaju svoje odgajatelje na ples, govori da je ovo jedna velika obitelj.
Veselje koje smo im donijeli u mom srcu piše životnu poruku.
Veliki čovjek za velika djela, kupio je moje srce svojim darom djeci i nama koje je vodio u posjet domu u kojem živi ljubav.
Advent čine djela poput ovoga; darivanje djece koja bi tijekom cijele godine trebala biti posjećena.
Hvala Antunu Đureku, Neni Seletkoviću i Zoranu Kljajiću koji skromno i dostojanstveno daju primjer da advent nije u kupovini već u davanju dobra.