Marija Lučić
Koliko je vjetrova potrebno
da pušu, o Bože,
i sunčevih zagrljaja
oko zemlje tvoje,
dok najljepše svoje
u moru
ne pomiješaš boje?!
Gdje kistove nalaziš
za poteze takve,
kao što su dubine oca
il’ brižnosti majke?
Kako li stvori
glatke i meke
glečere snježne?
U pogledu, sve nježne
vrhove planina
i veliku snagu
njihovih visina?
O, Stvorče svega!
O, moj Bože!
Ta, u svemu živ je tvoj omjer
i tvoja savršena mjera.
Sretnicima, samo ponekad
vidljiva, kao vjera.
foto: slika Nade Vučičić
