Zvjezdana Čagalj
Razapeta Između tebe i sebe,
Pod nekom zvijezdom s koje pada sjaj,
U ušnoj školjki gdje mi zvuk tvoj zebe
Napokon čujem kako zvuči kraj.
.
Skupljena negdje pod drvenim stolom,
Između mrva nakupljenih rodom,
U srčanoj pumpi naciknutoj bolom
Obrezujem krpe svakim novim godom.
Dok svlačim kožu, zmijski gmižem gola,
Vrelom se krvlju natapaju žile,
Dijelim se uzduž na dva čudna pola
Na jednom gruba, drugi sav od svile.
Pjesma bi ovo sveljubavna bila
Da joj se podam, da joj dadem krila.