Zvjezdana Čagalj
Netko reče:– Nije to nešto!
I umre u trenu
Začet dah!
Netko se drznu:
– Nisi za to!
I cijelo sunce
Pojede strah!
– Neće to ići!,
Zavrtje glava
I namah stade
Goluždrav ptić!
– Ne idi!,
Potegne žica,
Nisam i nećeš
Nikuda stić’!
Pozlate padoše,
Hrđa zri!
Ne boj se!
U svakom od nas vrijeme vri!
Smotah u plastiku
Tuđe pute
I gle, moji puteljci
Na san slute!