PRIJESTOLNICE SKANDINAVIJE (šesti dio)
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Kada smo iz finskog Turkua vratili nazad u Švedsku i jutrom ranim iskrcali u štokholmskoj luci, nastavili smo putovanje prema jugu. Vožnja kroz predivne panoramske krajolike baš mi je prijala, ali dolazak na obale jezera Vättern koje svojom velikom površinom podsjeća na more, osobito me je obradovalo.
Polkagris -švedski zaštićeni slatkiš
Zaustavili smo se na njegovoj istočnoj strani, u mjestu Gränna, osnovanom u 16. stoljeću. Pa iako broji otprilike 2,5 tisuće stanovnika, zadržala je status grada. Zaštitni znak joj je polkagris (slatki šećerni štapić), koji se pravi prema originalnom receptu iz 19. stoljeća. Sadrži samo šećer, vodu, ocat i prirodno ulje paprene metvice. Ovaj slatkiš pojavio se na tržištu 1859., a djelo je Amalije Eriksson, siromašne žene koja si nije mogla priuštiti odgovarajući lijek za svoju bolesnu kći, pa je odlučila napraviti vlastiti. Iako nije ljekovita, ova smjesa bila je tako dobra okusa da ju je njezina kći dragovoljno uzimala. To joj je dalo ideju da iskoristi svoj ukusni izum kako bi uzdržavala sebe i svoju obitelj. Pažljivo je čuvala recept koji je ostao tajna sve do njezine smrti. U mjestu se nalazi njezin kip, kao i mali muzej. Ovaj staromodni slatkiš, koji se najčešće prodaje po božićnim i inim sajmovima, od 2022. ima, od strane EU, zaštićenu oznaku zemljopisna podrijetla.
Mälmo – Turning Torso (uvrnuti neboder)
S vrećicama tvrdih pepermint štapića manufakturne izrade nastavili smo autobusom kroz pokrajinu Skane prema gradu Mälmo, trećem po veličini u Švedskoj s 272 tisuće stanovnika. Osnovan je 1275. g. i bio je više stoljeća drugi grad po veličini u Danskoj, kojoj je tada pripadao jug Švedske.
Mälmo je zeleni grad, grad mladih, sporta i festivala te svojevrsni melting pot jer u njemu žive predstavnici više od 180 nacija. Ipak, ono što se mora vidjeti je, zasigurno, Turning Torso, neo-futuristički stambeni neboder izgrađen 2005. Bio je najviša zgrada u nordijskoj regiji do rujna 2022. kada ga je nadmašio Karlatornet u Göteborgu koji je još u izgradnji. Smatra se drugim uvrnutim neboderom na svijetu, odmah nakon Telekomovog tornja u Maleziji. Dizajnirao ga je španjolski arhitekt, građevinski inženjer, kipar i slikar Santiago Calatrava. Visok je 190 m, ima 54 kata i 147 stanova. S vrha zgrade pruža se veličanstven pogled koji dopire čak do susjedne Danske i Kopenhagena. Poznat je i po tome što je energetski samoodrživ.
U ovom lijepom, šarolikom i veselom gradu smo prespavali.
Zemlja hygge i piva
Ujutro smo po drugi put prešli Öresundski most, onaj koji spaja Švedsku s Danskom preko morskog tjesnaca i ušli u najjužniju i najmanju državu nordijske regije koja se nalazi jugozapadno od Švedske i južno od Norveške, a na jugu se graniči s Njemačkom.
Kraljevinu Dansku čine Danska i dvije autonomne konstitutivne države na sjeveru Atlantskog oceana: Farski otoci i Grenland. Sastoji se od poluotoka Jutland i arhipelaga od 443 otoka, od kojih je 70 naseljeno. Kruna je još uvijek na glavi vitalne Margarete II., koja ju je naslijedila od svojega oca prije više od pola stoljeća. A što se tiče službene monete, kruna se, za razliku od naše kune, uspjela hrabro othrvati euru iako su odavna u članstvu EU.
Upravo ova ustavna monarhija je često rangirana kao jedna od najsretnijih zemalja na svijetu. Ima jedan od najviših dohodaka po glavi stanovnika, ali i jednu od najviših stopa poreza na osobni dohodak na koju se, zamislite, ne bune. Slijedom toga Danci slove kao jedna od najsretnijih nacija na svijetu. Uz visok standard i snažnu socijalnu zaštitu za to je zaslužna i njihova filozofija stila i načina života zvana hygge (hu-ge) koja je premašila nacionalne razmjere i zavladala svijetom poput epidemije. Sama riječ izvorno potječe iz norveškog jezika od riječi blagostanje, a kao stil života podrazumijeva potrebu za osjećajem udobnosti i zadovoljstva, kao i uživanja u blagodatima života i društvu bliskih ljudi.
Danska je zemlja lego kocki, poznata i po proizvodni piva, njih petnaestak vrsta. Spomenut ću one najpoznatije poput: Lagera, Tuborga, Carlsberga i Pilsnera.
Mala sirena – simbol Kopenhagena
Put do zadnje skandinavske prijestolnice, koju ćemo posjetiti, nije dugo trajao. København ili Kopenhagen, kako mi nazivamo prijestolnicu danske kraljevine, pretekao je 2021. Tokio na listi najsigurnijih gradova svijeta u konkurenciji njih šezdeset, vrednovanih po 76 parametara. Najveći grad Skandinavije, triput veći od Zagreba, nudi puno toga na izbor: glavni trg s gradskom vijećnicom; park Tivoli; dvorce Amalienborg i Christiansborg (gdje je i sjedište danskog Parlamenta); vrt Kraljevske knjižnice; Mramornu crkvu… Ovaj lijepi grad osnovan je oko 1000. godine. Bio je malo ribarsko mjesto do sredine 12. stoljeća kada postaje biskupsko sjedište. Izvrsna prirodna luka pogodovala je razvoju trgovine i obrta te je gradu dala naziv. Prijestolnicom kraljevine Danske postao je 1536. g. Grad je ujedno i najveća danska luka brodskim vezama povezana sa Švedskom, Norveškom, Njemačkom, Poljskom i Velikom Britanijom. Bicikl im je omiljeno prijevozno sredstvo, iako masovno koriste i autobuse, brodove i metro, najmoderniji na svijetu.
Mi smo, kao i većina turista, razgledavanje započeli od brončana kipa Male sirene, simbola Kopenhagena, koja je još 1913. izložena na stijeni šetališta Langelinie. Nastala je prema liku iz istoimene Andersenove bajke. Čini se da nijedan spomenik na svijetu, uključujući i one koji ni na koji način nisu povezani s politikom ili ideologijom, nije bio toliko puta podvrgnut vandalizmu koliko sto deset godina stara danska sirena.
Krenuvši prema centru grada zastali smo kraj impozantne fontane Gefion, smještene na pročelju luke. Prikazuje veliku skupinu volova koji vuku plug, a vozi ih nordijska božica Gefion. Fontanu je gradu darovala Zaklada Carlsberg povodom 50. obljetnice pivovare, a proradila je 1908.
Susret s najvišim čovjekom
Čuvši od vodiča da smo „voljno“ nekoliko dragocjenih jutarnjih sati, nas dvije znatiželjnice krenule smo prema najatraktivnijem, najidiličnijem i najslikovitijem dijelu grada – Nyhavnu. Najstarija luka Kopenhagena, koja krasi brojne razglednice ovoga grada, karakteristična je po uskim i šarenim kućama jarkih boja izgrađenih od drveta, cigle i žbuke iz 17. i ranog 18. stoljeća, a najstarija, na broju 9, datira iz 1681. U jednoj od njih, na broju 67 gdje se sada nalazi spomen-ploča, živio je svojedobno i kralj bajki, onaj Hans s kojim baš nisam u dobru od početka ovog putovanja. Bilo je to neko drugo doba kada su tu živjeli ribari, mornari, slikari, žene koje su unovčavale svoju ženskost… U kanalu, ulazu od Baltičkog mora do starog gradskog središta, nalaze se i mnogi povijesni drveni brodovi. Danas je ovaj dio okrenut turizmu s puno restorana, barova i kafića. Kada smo u jednom od njih popile crnu kavu po zlatnoj cijeni ušle smo u brod s kojim smo plovile po kanalima i iz druge perspektive upoznavale grad.
Vraćajući se na zborno mjesto prošetale smo se Strøgetom, jednom od najdužih europskih pješačkih ulica, dugom 1,1 km, i naišle na jedini muzej Guinnessovih svjetskih rekorda u Europi u kojemu se može doznati za mnoga fantastična postignuća i čuda, za bizarne i groteskne zapise, ali i to tko je najbrži, najdeblji, najjači… Ja sam se, primjerice, slikala s najvišim čovjekom koji je ikada hodao našim planetom. Istinabog, Robert Wadlow je umro davne 1940., ali nas je dočekao njegov kip montiran ispred ulaza u Muzej. Čovjek je, zamislite, bio visok 2,72m!
Dok smo mi tako kafenisale, vozikale se i slikale iscurilo je vrijeme tijekom kojega smo mogle razgledati i djetinjariti u zabavnom parku Tivoli, smještenom u srcu Kopenhagena. Drugi je najstariji lunapark na svijetu u kojemu se ljudi zabavljaju još od 1843., znači već punih 180 godina. Iako kažu da „nudi svijet nevjerojatnih iskustava“ to ne mogu potvrditi. Niti sam se vozikala niti okusnim pupoljcima priuštila primamljive zalogaje s reklamnih plakata.
Više nisam ljuta na Hansa, sad je On na mene
Ali sam se zato konačno srela s Hansom. Ljutnja zbog one oluje, kojoj je dao svoje ime i zbog koje nismo mogli ući u Norvešku i vidjeti Oslo, već me bila prošla. Pa sam sjela blizu njega da kao ljudi razriješimo taj nesporazum. Međutim, okrenuo je glavu i nije me niti pogledao. Čini se da je sad on bio ljut na mene. Sve mu je oprošteno, ipak je on svjetski slavan pisac bajki, među kojima su najpoznatije: “Snježna kraljica”, “Ružno pače”, “Mala sirena”, “Djevojčica sa šibicama” i druge. Njegova djela, prevedena su na preko 150 jezika i tiskana u milijunima primjeraka diljem svijeta, bila su nadahnuće za stvaranje mnogih kazališnih djela, baletnih predstava, filmova, skulptura…
Uz njega, među najpoznatijim sinovima ove zemlje su i: Niels Bohr (dobitnik Nobelove nagrade za fiziku) i Soren Kierkegaard, filozof, teolog i književnik – utemeljitelj egzistencijalizma.