Kitana Žižić
Kad su mi izjavljivali ljubav
Zar sam uši ostavljala na sobnom ormariću
Da slušaju tišinu,
Kad su mi izjavljivali ljubav
Zar sam oči hitajući na sastanak
Negdje putem gubila,
Kad su mi izjavljivali ljubav u stihovima
Zar sam smetala s uma
Koliko volim poeziju,
Kad su mi pružali ruke
Da mi zagrljajem potvrde izrečene riječi
Zašto sam im branila svaki dodir,
Kad mi je tako lijepo bilo
Već i kad bih se sama obgrlila?
Kad bi htjeli doprijeti do srca moga
Zašto sam ga okovanog ledom branila od ljubavi,
A samo noću i samo u snovima hladila ga
Pregrijanog do ludila?
Zar sam bila apsolutno onesposobljena
Primiti ljubav koja mi se izjavljivala?
Jesam li se branila od mogućeg razočaranja
Ili sam se plašila darova sreće,
Misleći da možda je Odisejev Trojanski konj?