Koncert povodom 75. godišnjice KUD-a Ivan Goran Kovačić.
tekst i foto: Eleonora Rozalija Ernoić Krnjak
Zagreb/ Kazalište Kerempuh/ nedjelja, 10. prosinca/ Izvedbom oratorija Georga Fridricha Händla “Izrael u Egiptu”, Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, Hrvatskog baroknog ansambla pod ravnanjem Ivana Šćepanovića uz soliste Josipu Bilić Anabelu Barić, soprane, Franka Klisovića kontratenora, Mislava Lucića tenora, Marina Čargoa i Benjamin Šurana base, svečano je obilježena 75-ta godišnjica Kulturno- umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić, značajnog segmenta kulture i umjetnosti našeg prostora.
Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, popularni “Goranovci”, vjerojatno su najpoznatija sekcija Društva, gosti naših i svjetskih koncertnih pozornica.
Još 70-tih godina prošlog stoljeća, pod vodstvom maestra Vladimira Kranjčevića zauzeli su vrh glazbenog izvođenja na brojnim turnejama diljem Zemaljske kugle, stalni su sudionici značajnih glazbenih festivala: Varaždinskih baroknih večeri, Dubrovačkih ljetnih igara, Splitskog ljeta. Iako amaterski zbor, nezaobilazni su u profesionalnoj suradnji s našim i svjetskim simfonijskim orkestrima.
Niz dirigenata nakon odlaska maestra Kranjčevića nastavlja Ivan Šćepanović, Splićanin, negdašnji student dirigiranja iz klase prof. Mladena Tarbuka i prof. Tomislava Fačinija na Glazbenoj akademiji u Zagrebu.
Na podij je donio između ostalog radost muziciranja podijelivši je s izvođačima i publikom, bez napetosti svladavajući bravuroznu partituru.
Maestro Šćepanović je energičan, temperamentan, precizne i suptilne dirigentske tehnike kojom jasno vodi izvođače u svoje tumačenje polifone konstrukcije oratorija poštujući zadanost baroknog muziciranja.
Fraze životno povezuje u njihovim mikromotivima, naglašavajući ritmove dodaje dramatičnost. Ne gubi muzikalnost ni elegičnost pojedinih arija i zborova podređujući kretnje ruku osjećajima.
Zbor je u ovom biblijskom oratoriju (jednom od svega dva Händlova “biblijska”, drugi je “Mesija”) vrlo bitan u dramaturgiji radnje.
“Goranovcima” nije na ruku išla akustika “Kerempuha” (bitan element izvedbe, kako je to spomenuo izvrstan trombonist Hrvoje Sironić) ni mala pozornica koja im je onemogućila njihov najznačajniji “adut”: brojnost glasovnog korpusa kojim postižu jedinstvenu, samo njihovu grandioznu zvučnost no muzikalnost, ljepota i tehnika glasova nisu izostale.
Hrvatski barokni ansambl (voditeljica i koncertmajstorica Laura Vadjon) bio je temelj uspješne izvedbe.
Odlična međusobna suradnja maestra, koncertmajstorice Laure Vadjon, vođe drugih violina Tanje Tortić, obje viole: vođa Hiwote Tafesse, Asja Frank te voditeljice bassa continua Dore Kuzmin Maković (uz kontrabas Pavle Kladarin, orgulje Benjamin Pöhle i čembalo Franjo Bilić) oblikovala je jednako korištenje gudala i agogige karakteristično za barok tzv. “kajle”, staccata, spiccata, detachea, široka legata, crescenda i decrescenda u frazama i koronama.
Bio je to izrazito točan primjer baroknog izvođenja pa je žalosno što u publici nisam primijetila one koji na svom repertoaru moraju imati djela baroknih kompozitora: đake, studente, profesore gudačkih i duhačkih instrumenata (ispričavam se iskreno ako sam pogriješila i oni su bili u dvorani).
Kristalno preciznim ritmom, tempom, virtuoznim pasažama, dramatičnost se oblikovala sukladno libretu.
Duhači su oduševili lirskim frazama, trube i tromboni čistom intonacijom.
Za stabilnost glazbene konstrukcije nije ni malo manje bio važan Borna Šercar, timpanist, dovoljno glasnog no ne i brutalnog udarca da pomogne ansamblu “držati” tempo.
Mladi solisti, svi redom završeni studenti MUZE (Glazbena akademija u Zagrebu), i profesora Lidije Horvat Dunjko, Martine Gojčeta Silić, Tomislava Mužeka, Martine Zadro, Giorgia Suriana, Vlatke Oršanić (bit’ ću ponosna lokal-patriotkinja, Mislav Lucić, tenor te profesori Lidija Horvat Dunjko, Tomislav Mužek, Vlatka Oršanić moji su Varaždinci) svojim su muzikalnim interpretacijama ispunili dvoranu, zaokružili glazbenu misao Händla, tumačenje maestra Šćepanovića.
Franko Klisović, kontratenor, istovremeno student dirigiranja u klasi prof. Tomislava Fačinija na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, svojom srčanom izvedbom arije “Thou salt bring them” pokazao je vrhunsko umijeće teškog pjevačkog “faha”, bez falseta, grlenog pjevanja, visine su bile zaokružene, boja registra se nije mijenjala u pozicijama a dah je bio kontinuiran.
Sve u svemu bio je to vrhunski glazbeni događaj, koncert za pamćenje prožet onim što nam u ovom momentu najviše nedostaje: radošću, lakoćom i suradnjom izvođača i predanošću publike.
