stihovi i foto: Marija Lučić
Došle su kiše i one
sa svake strane
svoj žamor prave,
dok Stradun odmara.
.
Lokvice male ovdje
klopoću od kapi kiše,
tamo potočići u kanalu
žurno teku.
U kapima se razlijevaju
zlatne boje,
kao prskalice od vode
skaču s kišobrana.
Gosti su pošli.
Stradun odmara.
Konačno sam,
kupa se on
i pjeva svoju pjesmu.
Tek rijetki prolaznik
osmijeh svoj
ispod kišobrana šalje.
Ne znaš što je bolje,
Stradun ovako mokar
i zlatan ili onaj puncijati
ko’ šipak prolaznika.
Nekima je bolje
dok Stradun odmara,
drugima je draže
kad se gužva stvara.
Stalni samo Zelenci
stoje da zvone
i vrijeme broje,
dok Stradun odmara.
