Razmatranje o Božiću i ljubavi Boga i čovjeka
piše: Sanja Miloloža
Što stoji iza blagdanske radosti koju svake godine iznova proživljavamo? Je li riječ o dominantno svjetovnom habitusu bez mnogo Boga u Božiću?
Lijepo je misliti da si voljeno biće. Teško mi je zamisliti prosinačko veselje bez obitelji i božićne jelke.
Što stoji iza blagdanske radosti koju svake godine iznova proživljavamo? Je li riječ o dominantno svjetovnom habitusu bez mnogo Boga u Božiću iako bi, uz molitvu, takvo što moralo biti ponajprije izraz iskrene i tople interakcije s drugim ljudskim bićem kojemu treba ljubav?
Svima nam treba ljubav, no čini se da mnogi misle da to nije tako, tj. ljubav drže nekakvom romantičnom iluzijom za romantike, idealiste i “stereotipaše”. No ljubav niti je isključiva niti je svediva na neku kemiju u mozgu za postizanje tjelesne ugode. Ona nije komercijalna ni plitka.
Ljubav je požrtvovna, često boli i donosi patnju, ali i duhovni rast. Ljubav i raduje i umiruje, i grli i pjeva, i tako dvostruko moli. Ljubav razumije i ne nameće se. Ljubav, dakako, nije samo eros, amor, nego i caritas,
Upravo sad možda najviše osjećamo taj spasenjski čin ljubavi, vjere i nade da će što više stvorenja Božjih naći svoju svrhu u ovozemaljskome putovanju puneći torbu duše dobrim djelima. Jer, pred Gospodinom, pred Isusićem, jedino takva torba duši treba.
A sve vrste ljubavi, koliko god da ih ima i koliko god da su ljudska bića sposobna voljeti, ne mogu nadrasti onu najveću: ljubav Boga prema svojemu Sinu i svojim stvorenjima. Posebna je ljubav Majke Božje prema Isusiću za kojega je znala da ga čeka iskušenje križa. Nevjerojatna bijaše predanost i vjera Djevice koja se odazva Božjemu pozivu. Nevjerojatna bijaše i Josipova spremnost na prihvaćanje uloge ljudskoga oca Bogu koji je dobio ljudsku put.
Najnevjerojatnija je pak Isusova žrtva na križu i njegovo predobro srce unatoč svim ranama koje mu zadasmo. Nevjerojatno, da, a opet vjerujemo jer nam je ta vjera zalog za ljubav bez koje se živjeti ne može.
I sad, u obiteljskim trenutcima uz okićene jelke, kad su zajedno svi oni koji zajedno trebaju biti, s Isusićem, Marijom, Josipom, štalicom, upravo sad možda najviše osjećamo taj spasenjski čin ljubavi, vjere i nade da će što više stvorenja Božjih naći svoju svrhu u ovozemaljskome putovanju puneći torbu duše dobrim djelima.
Jer, pred Gospodinom, pred Isusićem, jedino takva torba duši treba.
Zagreb, 25. prosinca 2023.
