tekst: Slavica Juračić
Drugi dan nakon razornog potresa u Petrinji, Sisku, Glini, Baniji i širem zagrebačkom području moje emocije se ne smiruju.
Jučer sam zvala moje drage prijateljice Slavicu, Katu i Natašu. Nakon razgovora s njima koje su jače doživjele i preživjele razoran potres, u mojoj glavi odzvanja: “Sve će biti uredu!”
– Ništa nam ne treba!- tihim glasom mi je rekla Nataša.
Ponos te tri drage moje sugovornice, majke i bake!
Jučer u Sisku, Petrinji, Glini nije bilo struje, vode, urušeni dimnjaci u kućama, stanovi nesigurni za stanovanje…
Danas gledam ljude koji pokušavaju ostati u svojim ruševinama jer imaju domaće životinje, gledam psa koji čeka povratak vlasnika koji je nažalost poginuo.
Pokrenulo se srce Hrvatske, ljudi iz cijele Hrvatske dolaze pomoći čistiti ruševine, skupljaju velike količine hrane, odjeće, higijenskih potrepština.
Navijači Torcide, BBB, Armade… rame uz rame lopatama krče grad, pitaju stradale kako im pomoći.
Ovih dana sam dirnuta dobrotom, hrabrošću, divni ljudi …Divna zemlja! Tada pogledam u nebo i kažem: “Bože, ti si velik i sve vidiš, vrati sve dobro za dobro koje drugi daju!”
Danas sam zvala Katu, njena djeca su dobro, poznaje mnoge koji su teško nastradali.
Nataša je s djecom otišla u sigurniji smještaj, dobro su, njenih troje djece je neozlijeđeno. Na kući je pukao dimnjak, u njoj žive tri obitelji, trebat će adaptacija.
Slavica mi se javila večeras, kod nje je kći iz Siska, njen stan je jako oštećen, trebat će adaptacija.
Slušam vijesti …škole, bolnice su jako oštećene.
Dragi čitatelji ova prirodna nesreća nas je ujedinila, pozvala nas je na zajedništvo. Budimo sada sabrani, ujedinilo snage, mozgove i prihode te pomozimo da djeca, obitelji, starci dobiju krov nad glavom.