Razgovor s jezikoslovcem Marijem Grčevićem
U Regensburgu prvi lektorat hrvatskoga jezika na njemačkom govornom području
piše: Aleksandra Brnetić
Da je Matija Vlačić Ilirik živ i da upravo prebiva u Regensburgu, vjerojatno bi upisao Hrvatski III. kod Lidije Cvikić. Jer, osim što je bio jedan od najutjecajnijih hrvatskih humanista i teologa šesnaestoga stoljeća, taj neumorni borac za Lutherovo nasljeđe cijeli je život volio podučavati, ali je cijeli život volio i sam učiti.
Rođen je u Labinu 1520., a umro u Frankfurtu na Majni 1575. Nastanivši se 1562. u Regensburgu, pokušao je utemeljiti tiskaru u kojoj bi izdavao teološka djela radi širenja reformacije među južnim Slavenima.
497 godina kasnije uspio je u Regensburgu, podno svoje spomen-ploče u Poetengässchen (Pjesnička uličica), okupiti ne samo uzvanike i lokalne poklonike svoga djela, nego i njemačke i hrvatske slaviste i kroatiste. Na zgradi Državne knjižnice 11. prosinca 2023. otkrivena je spomen-ploča u čast Matthiasu Flaciusu Illyricusu, kako glasi latinizirano Vlačićevo ime.
Okupljenima su se prigodnim govorima obratili hrvatski generalni konzul u Münchenu Vladimir Duvnjak, gradonačelnica Regensburga Gertrud Maltz-Schwarzfischer, voditelj Državne knjižnice Bernhard Lübbers, dekan regensburškog Evangeličkoga dekanata Jörg Breu u ime evangeličko-luteranskoga regionalnog biskupa Klausa Stieglera i inicijator postavljanja spomen-ploče Luka Ilić.
Svečanosti su prisustvovali rektor Sveučilišta u Regensburgu Udo Hebel i prorektorica za međunarodnu suradnju Ursula Regener, a kao izaslanik Stjepana Lakušića, rektora Sveučilišta u Zagrebu, o. d. dekana Fakulteta hrvatskih studija Mario Grčević. Nazočna je bila i prof. dr. sc. Lidija Cvikić, lektorica za hrvatski jezik na Sveučilištu u Regensburgu, kao i Björn Hansen, slavist i poslovodni direktor Instituta za slavistiku.
O uspostavi lektorata hrvatskoga jezika razgovarala sam tom prigodom s prof. Marijem Grčevićem. Grčević je kroatist i njemački đak koji se tijekom svog života, školovanja i rada u Njemačkoj na razne načine zalagao za uvođenje hrvatskoga jezika na njemačke slavističke katedre. Godine 2005. doktorirao je na Sveučilištu u Mannheimu.
Profesore, kako biste ocijenili sporazum koji su 5. srpnja 2023.u Regensburgu sklopili ministar znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Radovan Fuchs i rektor Sveučilišta u Regensburgu Udo Hebel?
Zahvaljujući tomu sporazumu, u listopadu ove godine započeo je s radom njegov lektorat za hrvatski jezik i kulturu pri Institutu za slavistiku na Sveučilištu u Regensburgu. Budući da je riječ o prvom lektoratu hrvatskoga jezika na njemačkom govornom području na kojem se hrvatski jezik sveobuhvatno predaje na najvišoj akademskoj razini i pod svojim imenom, mislim da „Bavarske državne novine“ ne pretjeruju kada sporazum ocjenjuju „povijesnim“. Osim toga, Sporazum je potpisan u svečanoj atmosferi aule Senata regensburškoga sveučilišta u nazočnosti brojnih gostiju iz njemačkoga i hrvatskoga političkoga i akademskoga života. Okupljenima se pozdravnim govorom obratila, osim rektora Hebela i ministra Fuchsa, i bavarska ministrica hrvatskoga podrijetla Michaela Kaniber, dopredsjednica Stalne hrvatsko-bavarske komisije. Govorili su i državni tajnik bavarskoga ministarstva za znanost i umjetnost dr. sc. Rolf-Dieter Jungk i prorektor za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Jurica Pavičić. Svečanosti su nazočili hrvatski veleposlanik u Njemačkoj Gordan Bakota, hrvatski generalni konzul Vladimir Duvnjak, voditelj Službe za međunarodnu suradnju u Upravi za znanost i tehnologiju Ministarstva znanosti Staša Skenžić te izaslanstvo zagrebačkoga sveučilišta. Potpisivanje toga sporazuma bio je vrlo svečani završni čin složene procedure tijekom koje je prethodno potpisano nekoliko drugih sporazuma i akata.
O kojim je sporazumima i aktima riječ?
Kao prvo treba spomenuti Sporazum o suradnji Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Regensburgu iz prosinca 2022. godine. Njime je predviđeno osnivanje Centra za njemačke i europske studije s glavnim sjedištem u Zagrebu i osnivanje lektorata za hrvatski jezik u Regensburgu. Sporazum je rektor Udo Hebel potpisao u Regensburgu 13. prosinca 2022., a rektor Stjepan Lakušić u Zagrebu 15. prosinca u nazočnosti regensburške delegacije koju je predvodila prorektorica za međunarodnu suradnju Ursula Regener. Nakon potpisivanja Sporazuma delegacija obaju sveučilišta posjetila je 16. prosinca 2022. Ministarstvo znanosti i obrazovanja gdje ju je primio ministar Radovan Fuchs. On je tom prigodom potpisao Pismo namjere o osnivanju lektorata za hrvatski jezik i kulturu.
Treba spomenuti i akt o otvorenju Centra za njemačke i europske studije i osnivanju Croaticuma koji su rektor Lakušić i rektor Hebel potpisali 16. ožujka 2023. u auli zagrebačkoga sveučilišta. Okupljene su tim povodom pozdravili hrvatski ministar vanjskih poslova dr. sc. Gordan Grlić Radman i njemački veleposlanik dr. sc. Christian Hellbach. Njihovu nazočnost treba shvatiti kao znak političke podrške ustrojavanju Croaticuma i Centra za njemačke i europske studije kojemu će važna zadaća biti poticati znanstvenu suradnju sveučilišta u jugoistočnoj Europi i na taj način pridonijeti procesu njezine europske integracije.
U kakvu su međusobnom odnosu Centar za njemačke i europske studije i Croaticum u Regensburgu?
Centar za njemačke i europske studije formalno je ustrojbena jedinica Sveučilišta u Zagrebu koja surađuje sa Sveučilištem u Regensburgu, uz sudjelovanje Leibnizova instituta za istraživanje istočne i jugoistočne Europe iz Regensburga. U pravilniku Centra određuje se i da će Croaticum biti organizacijski dio Instituta za slavistiku na Fakultetu za lingvistiku, književnost i kulturologiju u Regensburgu. Institut se zadužuje za razvoj Croaticuma i na suradnju s partnerima sa Sveučilišta u Zagrebu u tu svrhu. Za Sveučilište u Zagrebu određuje se Centar za njemačke i europske studije kao kontaktna točka za rad i daljnji razvoj Croaticuma.
Kako je uopće došlo do te povezanosti Centra i regensburškoga Croaticuma? To je na prvi pogled neobično.
Ideju o hrvatsko-njemačkom bilateralnom sveučilišnom centru s težištem na jugoistočnoj Europi razvijao je prof. dr. sc. Siegfried Gehrmann. Siegfried Gehrmann je Nijemac koji je u Hrvatsku došao 80-ih godina kao lektor za njemački jezik i koji je potom u Hrvatskoj dugi niz godina radio kao sveučilišni profesor. Sada je voditelj Centra za njemačke i europske studije. Do odlaska u mirovinu 2022. dvije je godine bio zaposlenik Fakulteta hrvatskih studija.
Tadašnja uprava Fakulteta predložila mu je za suradnju među ostalim mene. U njegovu konceptualizaciju bilateralnoga hrvatsko-njemačkoga sveučilišnoga centra sa sjedištem u Zagrebu ja sam idejno uključio pitanje hrvatskoga jezika na sveučilištima u Njemačkoj i uspostavu lektorata. U naša planiranja od samoga su početka bili uključeni rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić, uprava Fakulteta hrvatskih studija i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Sveučilište i Ministarstvo kao ključna tijela reagirali su, rekao bih, besprijekorno, a također i uprava Sveučilišta u Regensburgu.
Početkom listopada 2022. godine uslijedio je posjet prof. Gehrmanna i mene Sveučilištu u Regensburgu. Ondje su nas primili prorektorica za međunarodnu suradnju prof. Regener, znanstveni direktor Leibnizova instituta za istraživanje istočne i jugoistočne Europe prof. Ulf Brunnbauer i prof. Björn Hansen. Po povratku smo na mrežnim stranicama Hrvatskih studija objavili vijest o našem posjetu Regensburgu s napomenom da je ondje dogovoreno da će se u Regensburgu uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja otvoriti Croaticum i lektorat za hrvatski jezik. Već u studenom opet smo bili u Regensburgu, taj put pod vodstvom prorektora za međunarodnu suradnju prof. Pavičića. Potom je krajem prošle godine uslijedio već spomenuti Sporazum o suradnji obaju sveučilišta, a u ožujku akt o otvorenju Centra za njemačke i europske studije u Zagrebu i osnivanju Croaticuma u Regensburgu. Od početnoga planiranja do realizacije Croaticuma i njegova lektorata za hrvatski jezik i kulturu u Regensburgu prošlo je manje od dvije godine, zahvaljujući susretljivosti, razumijevanju i izvrsnoj suradnji Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišta u Regensburgui Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Zašto je za suradnju izabrano baš Sveučilište u Regensburgu?
Prof. Gehrmann razgovarao je na početku s raznim njemačkim sveučilištima i naposljetku se koncentrirao na Regensburg. To je bio prirodan i ispravan korak jer je tamošnje sveučilište jedno od najvažnijih, ako ne i najvažnije njemačko sveučilište s istraživačkim težištem na istočnoj i jugoistočnoj Europi. Tomu znatno pridonosi i Leibnizov institut za istraživanje istočne i jugoistočne Europe u Regensburgu. U obzir treba uzeti i činjenicu da Bavarska ima posebno izgrađene veze s Hrvatskom koje utječu i na međunarodnu kulturnu i znanstvenu suradnju. Stoga je rektor Udo Hebel prilikom potpisivanja sporazuma s ministrom Radovanom Fuchsom rekao da je Sveučilište u Regensburgu idealno mjesto za otvaranje prvoga Croaticuma u Saveznoj Republici Njemačkoj.
U Sporazumu o suradnji iz prosinca 2022., koji su potpisali rektor zagrebačkog sveučilišta Lakušić i rektor regensburškog sveučilišta Hebel piše da se inicijativa o uspostavi lektorata za hrvatski jezik nadovezuje na inicijativu iz 2011. godine. Molila bih da nam kažete o kakvoj je inicijativi riječ.
Do sada je bilo više inicijativa da se na nekoj njemačkoj slavističkoj katedri ili institutu uvede lektorat hrvatskoga jezika, no nijedna nije uspjela. U inicijativi iz 2011. godine nisam sudjelovao pa ne znam pojedinosti.
Njemačka slavistika još uvijek smatra da se u slučaju Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca “…ne može govoriti o nekoliko standardnih jezika, nego o standardnim varijantama jednog te istog policentričnog standardnog jezika” pa onda na oko petnaestak sveučilišta diljem Njemačke, pa tako i na regensburškom, imamo trijadu bosanski/hrvatski/srpski. Kako se u to uklapa lektorat hrvatskoga jezika?
Ne bih se složio s tezom da njemačka slavistika odbacuje pristup hrvatskomu kao posebnomu i samostalnomu standardnomu jeziku. To je bilo tako 70-ih i 80-ih godina, no najzad od sredine 90-ih to se promijenilo. Naravno da još uvijek ima pojedinaca koji su ostali pri starim obrascima, no to sigurno ne znači da je riječ o većini ili da je riječ o nekom zajedničkom stavu njemačke slavističke zajednice. Otpor „osamostaljivanju“ pojedinih hrvatskih lektorata obrazlagao se je svojedobno s jedne strane financijskim razlozima, a s druge strane razlozima ideološkoga karaktera. Međutim, hrvatski standardni jezik službeni je jezik Republike Hrvatske i jedan je od službenih jezika Europske unije. Hrvatski jezik kao cjelina koja se sastoji od hrvatskoga standardnoga jezika, hrvatskih narječnih idioma i hrvatskih povijesnih književnojezičnih izričaja ima pravo biti predmetom proučavanja i poučavanja na bilo kojoj inozemnoj slavističkoj katedri ako se za to stvore tehnički preduvjeti. Oni su u Regensburgu stvoreni zapošljavanjem prof. dr. sc. Lidije Cvikić, a studijski predmeti Croaticuma i lektorata za hrvatski jezik i kulturu bit će posve integrirani u tamošnji studij slavistike od sljedeće akademske godine.
O čemu sve ovisi pretvaranje financiranja lektorata hrvatskoga jezika u Regensburgu u ravnopravan odnos pola plaća Hrvatska, a pola Bavarska? Interes jest hrvatski, ali studenti su njemački državljani.
Interes nije samo hrvatski, nego i njemački. Glede financiranja bilo je govora o tom da će lektorat financijski ući pod okrilje Stalne hrvatsko-bavarske komisije. Na tom rade oni koji su zaduženi za takva pitanja.
Vi ste vodili radnu skupinu Matice hrvatske koja je izradila prvi prijedlog nacrta Zakonao hrvatskom jeziku. Osim Vas u grupi su bili jezikoslovci August Kovačec, Stjepan Damjanović, Mislav Ježić i Tomislav Stojanov. Zakon ima podršku Vlade i ušao je u saborsku proceduru. Tim se zakonom uređuje službena i javna uporaba hrvatskoga jezika i osigurava se sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku. Koliko on može biti od koristi studentima koji su sada u Regensburgu počeli studirati hrvatski jezik?
Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku definira smjernice hrvatske jezične politike. Jedna je od njih popularizacija i unaprjeđenje učenja hrvatskoga jezika među strancima i potomcima hrvatskih iseljenika, u Hrvatskoj i inozemstvu. Stoga bi Zakon o hrvatskom jeziku trebao, barem se tako nadam, dugoročno biti od koristi studentima koji u inozemstvu žele učiti hrvatski jezik i baviti se hrvatskim jezičnim pitanjima.