Joso Špionjak
Hvala ti Slavonijo,
Što si svoja otvorila vrata
U vremenu punom tuge,
Za bosanskog tvoga brata.
Ranjena si, izmučena,
Agresor te ne poštedi,
Ali ljubav ne posusta ,
Navijeke ona vrijedi.
Sudbina je na naša teška,
I rijeka nas Sava dijeli,
Patnja ova ljude veže-
Neka vidi svijet cijeli!
I kad prođu dani tuge,
Spomen ovaj nek ostane-
Mi imamo prijatelje,
Koji žive s druge strane.