Promocija knjige Kitane Žižić
prilog: Marica Žanetić Malenica
Uoči Međunarodnog dana žena, u četvrtak 7. ožujka, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Hvar održana je promocija zbirke kratkih priča autorice Kitane Žižić, Hvaranke po majci, zanimljiva naslova „Dokoljenke, ciklame i refužo pašteta“.
Dugogodišnjoj suradnici Hrvatskoga glasa Berlin ovo je druga zbirka kratkih priča, nakon one „S glavom u oblacima“ (2021.).
U knjizi, podijeljenoj u dvije cjeline (Rijeka koja plače i Tuga je lastavica), uglavnom su posložene autobiografske i biografske priče kojima je svjedočila kao sporedan lik ili ih je, pak, čula od glavnih aktera. Knjiga je objavljena u nakladi Gradske knjižnice i čitaonice Hvar u veljači ove godine. Urednica je Marica Žanetić Malenica, lektor Mario Blagajić, a autor naslovnice Luka Tešija.
Program predstavljanja zbirke otvorila je Dikla Barbarić, ravnateljica Knjižnice, a u njemu su sudjelovale, uz autoricu i urednicu, glumica Jelena Mičić, koja je vrlo izražajno pročitala naslovnu priču, glazbenica Amelie koja je bila diskretna pratnja na gitari te knjižničarka Zorka Bibić kao moderatorica.
„…Hodajući kroz život, bolje reći jureći, ne osvješćujemo trenutke koji učas prođu i postanu prošlost. A trenutci rastu u sate, sati u dane, dani u godine i stignemo, uz treptaj-dva, do praga starosti a da ni zamijetili nismo. Vrijeme je iluzija, grdno smo se prevarili i upali u istu zamku, kao i mnogi prije nas. Trebalo je više cijeniti trenutke i bolje živjeti darovano nam vrijeme.
Žaljenje koje je probudila svijest o mnogočemu propuštenom, vraća me u one nevine dane u kojima je ostao zapleten čitav spektar vedrih boja s početka proljeća i smjelih očekivanja s dolaskom ljeta. Kada sam imala ispred sebe sve vrijeme svijeta, rasplamsanu maštu i neograničen izbor mogućnosti. Još jedna iluzija, ali toliko moćna da i sada, na zalasku života, živo osjećam oćute, mirise i okuse najljepšeg doba.
Ne bude mi nostalgiju, već me usrećuju buđenjem zatomljenih emocija, od kojih se ponovo osjećam mladom i ispunjenom. Ako sam i griješila, jer me o tome nisu učili u školi, sve bih vjerojatno ponovila…“ (iz priče „Dokoljenke, ciklame i refužo pašteta“).
