Dragan Gortan
i onda kad me ne bude
kad nahranim crve i bube
iz svoje ću zbilje u meko žilje
pa kapilarom u visoko bilje
.
u nekoj jeli, boru il’ hrastu
da postojim u tuđem rastu
u nekom klenu, jasenu, brezi
da se radujem fotosintezi
da tamo visoko u krošnji
na češeru, listu il mošnji
s pticama koje se gnijezde
s vjetrom zaljuljam zvijezde
tad i kad ne budem disao
još živjet će moja misao
a gdje to?… ti se sad pitaš
pa eto!… u pjesmi koju čitaš