Iz naše arhive/ objavljeno 01.06.2011.
MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
Kako je dobro reći svetičino ime, Moli za nas, sveta Ana ili Moli za nas, sveta Ano?
Kako se obraćamo ženskim osobama čije ime završava na -a (Ana, Ivančica) ili čije zanimanje završava na -a (učiteljica) ili uopće, kakav je vokativ imenica za ženske osobe na -a (prijateljica, svetica)?
Pitanje je, naravno, o vokativu ženskih imena – o obliku ženskoga imena kada se ženskoj osobi obraćate, treba li reći,Ano ili Ana, Kato ili Kata, Ivo ili Iva, Ivančice, Ivančico iliIvančica, a tako i Sunčice, Sunčico ili Sunčica.
Vokativ ženskih imena može završavati na -a, -o ili -e. Ali nije svjedno.
Ženska imena od dva sloga koja imaju dugi naglasak (dugouzlazni), kao Bára, Káta, Láda, Náda, Mára imaju vokativ na -o, Baro, Kato, Lado, Nado, Maro. Posve je nepravilno upotrijebiti ih u obliku na –a. Ne valja: Lada, kako si? Mara, što radiš? Ipak, takav je oblik uobičajen za kajkavce, a poglavito za zagrebački razgovorni jezik pa je prošireno, ali nije pravilno.
Ime Iva pripadalo bi u takva imena s vokativom na -o, ali se najčešće čuje Iva, pročitaj lektiru, a vrlo je rijetko Ivo, pročitaj lektiru. Uz to, u tom se obliku Iva ne razlikuje od muškoga imena Ivo.
Ostala imena imaju vokativ na -a, pa bi tako trebalo i Ana, Anka, Marta, Jelka, Jadranka, Lidija, Ivanka, Vesna. Takvi su vokativi na –a noviji, pa se uz njih ponekad sureću i stariji,Ano, Anko, Marto, Jelko… ipak, ne će se susresti Jadranko iliLidijo ili Ivanko pa je bolje prihvatiti u svih tih imena vokativ na –a, i proširen je i suvremen je i napokon – pravilan je.
I odgovor na pitanje o svetoj Ani – starije je Moli za nas, sveta Ano, novije je Moli za nas, sveta Ana – oboje je pravilno. Ne treba stariji oblik odbaciti jer bismo tako odbacili i jezične navike mnogih.
Imena na -ica, Ivančica, Sunčica, Vesnica, Đurđica imaju vokativ na –e, Ivančice, Sunčice, Vesnice, Đurđice, pogavito je tako u imena koja su i nazivi za cvijeće – ivančica i đurđica jer kad su cvijeće, iIvančica i Đurđica imaju vokativ na –e.
I inače, u imenica je ženskoga roda na –ica uobičajen vokativ na –e: profesorice, studentice, prijateljice, svetice, grješnice…
I na koncu, vrlo jednostavno – ženska imena imaju vokativ na –a (Anđelka, Marina, Ivana, Lidija). Samo dvosložna imena s dugouzlaznim naglaskom imaju vokativ na -o (Baro, Maro, Kato), a imena na –ica imaju vokativ na –e (Ivančice, Anice)
Savjet napisla: Sanda Ham