MALI JEZIČNI SAVJETI
od: Časopis Jezik
Jezikom se izražavamo na dva načina – govorom i pismom. Pogrješno je misliti da je pismo vjerna slika govora i da je govor vjerna slika pisma; ne pišemo kao što govorimo i ne čitamo kako smo napisali. A ta je razlika uočljiva i kada je o infinitivu riječ.
Infinitiv je glagolski oblik koji završava nati ili ći: odlučiti, govoriti, poći, ići, a infinitivom tvorimo buduće vrijeme tako da mu pridodamo ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će. Ako je ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će ispred infinitiva, napisat ćemo onako kako smo izgovorili: Izbori će odlučiti. Međutim, ako je ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će iza infinitiva, pismo i izgovor bitno će se razlikovati. Prema pravopisnom pravilu, ako je ću, ćeš, će… iza infinitiva, infinitiv se piše bez završnoga i: Odlučit će izbori.
Postoji i izgovorno pravilo, koje kaže da se infinitiv ispred ću, ćeš, će… čita, ne samo bez i, nego se čita i bez stanke između infinitiva i pomoćnoga glagola, dakle pravilan je izgovor: Odlučiće izbori. Sastavljeno pisanje nije obilježje hrvatskoga jezika, ali takav “sastavljeni” izgovor – jest. Prema tomu, posve je nepravilno napisati ili izgovoriti: odlučiti će; pravilan je izgovor: odlučiće, a pravilno je pisati: odlučit će.
Kada je riječ o infinitivu na ći, takav infinitiv zadržava svoje i i u govoru i u pismu i kada je ću, ćeš, će ispred infinitiva: Glasači će doći. i kada je iza infinitiva: Doći će glasači.
Savjet napisala: Sanda Ham