Vinko Pavić
Ispiti čašu sunca iz tvojih ruku,
bokal mjesečine uliti u tvoje oči.
Šaku zemlje uzidati
u tvoja polomljena rebra
i zaustaviti tvoju rascvjetalu krv.
Ti si mi istkala i milovala lice,
ti si mi usadila i otvorila oči,
ti si mi odvezala ruke.
Između munja i gromova,
Između jama i škripa,
između vukova i poskoka.
Kućo milosna:
popila si sve moje suze,
isprala sve moje propuste
i zazidala me u svoju utrobu.
Osvjetli još malo
ono izbrazdano nebo
nad mojim čelom,
da procijedim i zadnju kap žuči
u tvoje ruke,
u tvoje oči,
u tvoju utrobu.
A tko će sabrati tvoje razbacane kosti?
slika: Nada Vučičić