Jelena Stanojčić
Livada je pjesma proljeća.
Ona je šareni tepih, cvjetna bajka,
Lepeza boja, mirisa i zvukova,
Lelujavi val u plesu s vjetrom.
.
Livada je prostirka za zaljubljene,
Odmor za tijelo i oči umornih,
Čitanka za male i velike,
Svijet vidljivog suživota različitih.
Ona je dijete u naručju majke Prirode
I zrcalo u koloritu ljudskog sumraka:
Sve je iscrtano kako treba
I kako bi za sve nas različite
Ovdje gdje jesmo, na zemaljskoj livadi,
Bilo dovoljno mjesta.
Svakog proljeća ista lekcija,
A ljudi još nisu ništa naučili:
I dalje se prolijeva krv!
Crveni makovi samo su opomena
Iz knjige “Na rubu kalendara”, 2023.
.
