piše: Slavica Jurčić
Sve ove godine razmišljam kako da predstavim mjesto u kojem živim, Brodski Stupnik.
Odlučila sam pisati o ljudima.
Posebni su po svojem radu, uspješnosti, zapošljavaju više od osamdeset ljudi.
Obitelj Janković Anita, Božo, vlasnici pekarnica Janković koje posluju na području Brodsko-posavske županije, poznati su po pekarskim proizvodima i kolačima.
Od zrna pšenice, mljevenja do pečenja kruha… mukotrpan je i težak to posao, ipak ova obitelj napreduje i mladi se uključuju i šire posao.
Djed Karlo Janković otvorio je mlin u Brodskom Stupniku. Tradicija se prenosi s koljena na koljeno, sada je djed Karlo uz sina Božu dobio podršku od Emerika koji je također nastavio obiteljski posao.
Meni je za pohvalu Anita koja je zaslužna za slastice, svatovske kolače, torte, deserte, ali i kruh sa sjemenkama koji posebno volimo i moj Ivo i ja.
Kruh, peciva, pogače, lepinje…uvijek su svježi od 6-20 sati u njihovim pekarnicama.
Morala sam par puta pitati i Anitu i Božu smijem li pisati o njima, oni su skromno rekli: “Joj ne znam”, “Pitaj Božu”, “Pitaj Anitu”.
Anita djevojački Barac, udana i u sretnom braku s Božom ima četvero djece, uvijek susretljiva, i humanitarno aktivna. Božo, također uvijek za razgovor, ipak uvijek u žurbi. Možete ga vidjeti kako na nogama doručkuje u pekarnici, vozi torte i kolače. Opisala bih ga kao uspješnog poduzetnika.
Razgovarala sam s tatom Karlom. Pričao je o svojem djedu kojeg su zvali Šabo, koji je živio u Jakačina Maloj. On se rodio 1900., živio u zajednici, iz koje se podijelio i morao početi od početka, posjekao šumu, ispekao ciglu za kuću i podigao je iz temelja, napravio štagalj koji je bio pun stoke. No, život je okrutan i vredni djed umire s četrdeset jednu godinu. Ipak, on je ostao uzor svima, a najviše Karlu koji je kuću u Jakačini Maloj podigao iz temelja, načinio repliku stare kuće, također sam gradio da bi ostavio svojoj djeci i unučadi.
Uspomena na toplu peć i njih djecu poslagane jedne do drugih, u maloj šokačkoj sobi, vratila je djeda Karla u djetinjstvo kada su živjeli skromnije.
Tako je to nekada i sada, život nam daje primjere kako prihvatiti izazov uspjeha, kako se radom i trudom može biti uzor mladima, kako nas mladi mogu podržati u poslu.
I to malo zrno, klas pšenice, vekna kruha, kolač koji se topi u ustima sve je to dio života, a život je nešto najvrijednije što sada imamo.
