piše: Josip Mayer
Novi Vinodolski/Kada si čovjek zaželi još koječega osim kupanja i velikih vrućina koje vladaju momentalno diljem Lijepe naše Hrvatske domovine …pružaju mu se mnoge druge građanske i turističke prilike za izlete i razne sportske rekreacije. Ovaj puta želim pokloniti moje i vaše vrijeme interesantnom mjestu …Vinodolske doline … a zove se Tribalj. Valja napomenuti …Tribalj spada pod Turističku zajednicu Vinodolske općine. Ovdje vam se dobri ljudi vesele …tu budete počašćeni s kojom kavicom ili rakijicom …čak šta više, mjesto je to u kojem i naši iseljenici iz mnogih krajeva Evrope i svijeta provode svoje slobodno vrijeme. Pošto i sam u slobodno vrijeme volim lovit ribe … momentalno mi ne padne ništa drugo na pamet već približiti to mjestance …upravo preko Hrvatskog Glasa Berlin … i drugima sličnih namjera i zanimanja, onima koji se bave sportskim ribolovom, vožnjom bicikla, ili pak jednostavno žele prošetati obalom Tribaljskog jezera.
Tu je stvarno divna priroda, okruženi ste brdima a noćne svetiljke daju jezeru okruženom zelenim pojasom, onaj noćni posebni čar … a to jezero i zalužuje. Svi koji vole loviti slatkovodnu ribu …šarane i neke druge vrste …dobro su došli. Po njima je nastala i udruga pod imenom …Šaran Tribalj. Šaran je tu stvarno udomljen a njegovi brižni čuvari čuvaju ga i hrane da se previše ne odstrani.
U ribolov u tribalj rado idem..rado ga i predstavim..mojim prijateljima..njemcima i hrvatima koji ga još ne poznaju.
I jučer smo bili tamo..nismo imali sreću..baš ovaj puta..na ulovu riba.ali nas je sunce žarko..čekajući na dobar ulov..i te kako ispeklo..
Pa mi je upravo palo na pamet..kako bi bilo dobo, lijepo i ugodno..da se netko sjeti i posadi..na dugoj obali jezera..koje kakvog drveća i rastlinja..od kojeg bi hladovina..ribićima i drugim posjetiteljima toga kraja.. i te kako dobro došla..ujedno i turistička destinacija bila bi još lijepša i bolja.
Imam potrebu naglasiti općenito da naše udruge i društva u Hrvatskoj malo tko potiče na više kreativnosti.. te ih motivira da budu još bolji.
Naša Marija Matijašević je jedan od primjera što bi sve naši iseljenici mogli u mirovini dobro činiti..nebi im bilo ni dosadno i osjećali bi se više među svojima.
Više
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=26742
Nebi škodilo ni par riblji fijesta.. na relaciji slatkovodna riba..s čime bi se dodatno zaradilo društveno novaca.naravno ne za svoj džep..već za poribljavanje dodatnog kontigenta..za buduća vremena te kupovanje razne opreme.
Sonja Breljak said on 24-08-2011
Poštovani dr. Glibo, rad našeg Josipa, uistinu završava kako u tekstu i stoji. Urednica je prilog uredila ali nije kratila. Možda je Josip bio zabavljen šaranima, kavicom ili kojom drugom ugodom i ponudom Vinodolske doline, pa dalje ne bi riječi. Ako je rad “kusast”, Josip …želi li to …može u komentaru dodati koju …zaboravljenu …efektnu rečenicu!
Urednica
Poštvana gospođo Sonja Breljak
Već je to lijepo da ste se javili izgleda mi po prvi puta kao komentator.. vjerojatno vas je dr. Glibo povukao za jezik…već i to je nešto vrijedno..
Lijep pozdrav i nastavite tako dalje..-:)
Poštovani svi Stvarno članak nije smanjen uvjek se bojim da nebudem predugačak. Kao prvo u interesu mi je bilo približitu to lijepo malo interesantno mjestance i drugim u Hrvatskoj Evropi i svijeti ..isto u malo drugačijim smislu ..nego to inače u google ..ili Wikipedija piše. Naravno da tu postoje mnoge mogućnosti razvoja turizma, ribolova još više šetnica, trgovina ribolovnog pribora, kioska i koje što drugo.. Kako većinom mi je poznato da su mnoge hrvatsaka društva i udruge u minusu ..vjerojatno da i njima ne cvatu ruže ..da su i tu potrebni i državni i društveni veći financiski i još više… Read more »
Poštovani dr. Glibo, rad našeg Josipa, uistinu završava kako u tekstu i stoji. Urednica je prilog uredila ali nije kratila. Možda je Josip bio zabavljen šaranima, kavicom ili kojom drugom ugodom i ponudom Vinodolske doline, pa dalje ne bi riječi. Ako je rad “kusast”, Josip …želi li to …može u komentaru dodati koju …zaboravljenu …efektnu rečenicu!
Urednica
Ja već podobro pratim pismenost i misaonu infrastrukturu mog Josipa Mayera i znam da on ne bi ostavio ovako kusast rad bez završne efektne rečnice. Urednice, na Vas je red.