Anđelka Korčulanić
Šum valova i šum vjetra
k´o anđeosko pero draškaju uho.
Tvoji su prsti žarnjaci meduze
zalutali pod bijelo ruho,
pod našim prozorom pjevaju muze.
Okovanu mjesečinom,
na plavoj me postelji ljubiš
u Kući okrunjenog mora*.
Svitak radosti ne žaleć´ gubiš
u tajnoj odaji rajskoga dvora.
Plode se zlatne smokve*
i lastavice* iz modrih dubina.
Salacio, Salacio,* zoveš me tiho,
u trbuhu, kolijevci od soli,
zibaš Kornatara, Neptunova sina.
———————————————
* Igra riječi; Kuća okrunjenog mora je centar za posjetitelje na Kornatima
* Smokva i lastavica, jadranske ribe
* Neptunova žena, morska nimfa
——
Iz zbirke PROŽETA TOBOM