Ivek Milčec, iseljenik i povratnik, pisac, pjesnik, višegodišnji suradnik Hrvatskog glasa Berlin ovoga je vikenda proslavio svoj 85. rođendan, a ujedno, uz svoju suprugu Baricu i šezdesetu godišnjicu braka.
prilog: Lidija Puđak
Ivek Milčec, višegodišnji suradnik Hrvatskog glasa Berlin ovoga je vikenda proslavio svoj 85. rođendan, a ujedno, uz svoju suprugu Baricu i šezdesetu godišnjicu braka.
Zagrebački fulir, dečec s Bukovca je davne 1965. godine oženio Baricu, zagorsku, lijepu, vrijednu, mladu deklu. Kroz život su dobili dvoje djece sina Mladena i kćer Božicu.
No, kroz sve ondašnje vrijeme neimaštine odlučili su otići za Njemačku, kako se to kod nas laički kaže „trbuhom za kruhom“. Sigurna sam da nije ni malo lako otići iz svoje domovine, ali život ih nije mazio.
U Njemačkoj, točnije u gradu Berlinu su proveli punih trideset i pet godina života. Trideset i pet godina truda, rada, odricanja. Trideset i pet godina van zemlje i grude kojoj svi teže jer gdje god da jesi, van svojega ognjišta uvijek si stranac.
U danim ratnog vihora naši Ivek i Barica su na sve načine pokušavali pomoći. Tako su skupljali nemale donacije i slali kao pomoć. Ugostili, dočekivali i ispraćali od malih i običnih hrvatskih ljudi koji su trebali pomoć do najvećih političkih imena koja su kroz stvaranje hrvatske države dolazila u Njemačku tada posebno prijateljsku zemlju po svaku vrstu pomoći kao i pregovora.
Ivek je bio i Predsjednik udruge koja je okupljala Hrvate u Berlinu. I na taj je način čuvao boje svoje zastave. Radili su mnoge kulturno umjetničke događaje kao i humanitarne priredbe.
Nakon umirovljenja, Ivek i Barica ne oklijevaju, čak štoviše jedva su dočekali dan vratiti se u svoj zavičaj, svoje ognjište, svoj Zagreb.
Ivek se od tada u cijelosti daje u stvaranje umjetničkih dijela, to jest pisanje poezije i štikleca na dijalektu. Bukovec je njegov kajkavski zaštitni znak, ne samo kvart u gradu Zagrebu. Svjetlo dana je ugledalo nekoliko zbirki poezije na kajkavskim. Strahovito je puno uz prijatelje iz grupe Starozagrebački izrazi, radio na skupljanju izraza zagrebačkog kraja te dajući sve od sebe, okupio adekvatne ljude, da se izda i rječnik Starozagrebačkih izraza što se na kraju i uspjelo.
Ivek i Barica imaju na Bukovcu svoju obiteljsku kuću. Na dvorištu sjenicu u kojoj se ne okuplja samo obitelj nego i pjesnička družina. Uz glazbu, obilje domaćih specijaliteta te poeziju proslavilo se mnogo rođendana, imendana te raznih obljetnica. Izrazili su prije par godina želju da napravimo statut PRI MILČECOVOJ SJENICI te se i ista družina pokumi uz prisegu.
Dok ih je služilo zdravlje u vrtu iza kuće nije se šepurilo samo cvijeće nego i flanci raznog povrća koje je uz ogroman trud i rad vrijednih ruku ovih ljudi davalo raznorazne domaće plodove.
No, moram naglasiti, da nije Barice ne bi se Ivek tak šepuril po pjesničkim večerima, ne bi bil tak nasmijan i dotjeran. Bez obzira što je njena bolest sprječava da i sama prisustvuje manifestacijama, ona ga šalje, tjera da ide sve dok može. Da bi se opstalo u zajedništvu i dočekalo ovakve blagoslovne godine braka treba DVOJE.
Zato još jednom neka im je sretna 60 godišnjica braka i nek nam Ivek poživi još dugo godina.
