priredio: Dr. Tomislav Đurasović, München
Najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga preporodnog doba Petar Preradović rodio se 19. ožujka 1818. u Grabovnici, u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji, a umro i pokopan kao general 18. kolovoza 1872. godine u Beču. Posmrtni ostatci su mu sedam godina kasnije preneseni u mirogojske arkade u Zagrebu.
Napisao je domoljubnu pjesmu Zora puca, a u stihovima koji su uslijedili, Preradović nam pjeva o ljubavi, o hrvatskoj domovini, o rodoljublju i vjeri i o jeziku našem hrvatskome.
Rano je prepoznao ulogu jezika u očuvanju nacionalne povijesti i identiteta i pjesmama kao Putnik, Rodu o jeziku ili Jezik roda moga, Preradović staje na branik Hrvatske spram sustavnim nasrtajima od burnog 19. stoljeća do današnjih dana.
Slavio je ljepotu hrvatskog jezika i u njemu vidio i budućnost naroda iz kojega je ponikao.
O hrvatskom jeziku zapisao je:
O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U kome te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga šaptom i romonom
Duši ti se svijest probudi,
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudih!
Po njemu te svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva,
Zato uvijek k njemu teži,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli
I u čvrsto kolo veži,
Pa ti neće vremeniti
Burni trijesi da nahude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!
Ljubi si ga, rode, iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
…
Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
Po njemu si sve što jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svog cvijeta
U naroda silnoj smjesi,
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka,
U pošasti, sjena puka,
Ubuduće niti sjena.