In memoriam: Ranko Ćetković (3. 10. 1943. – 19. 1. 2025.)
Otišao je tiho, onako kako je i živio – nenametljivo, ali ostavljajući trag koji se ne briše. Ranko Ćetković nije bio čovjek pompe, ali je bio čovjek velike duše, skromnosti i rijetke intelektualne radoznalosti.
Rođen u vihoru rata, u partizanskoj bolnici u šumi Javornici kod Drežnice, od najranijih dana nosio je sa sobom iskustvo života koji se gradio usprkos teškim okolnostima. Njegov put vodio ga je kroz Zagreb, Rijeku, Köln, Frankfurt, Offenbach gdje je stjecao obrazovanje, životno iskustvo i oblikovao se kao prevodilac, pjesnik, intelektualac – i nadasve tihi čuvar riječi.
Ćetković je s jednakom strašću čitao, pisao i prevodio, ali i krasno pjevao. Njegova književna misija bila je posredovati između kultura, približiti njemačkim čitateljima bogatstvo južnoslavenskih književnosti, a istodobno prevoditi na hrvatski jezik glasove njemačke suvremene književnosti. Na hrvatski je prevodio Hansa Magnusa Enzensbergera i Bertolta Brechta, a na njemački Safeta Burdžovića, Miru Gavrana, Enesa Kiševića, Slavka Vujovića, , Jovana Vukanovića, Adema Zalihića i brojne druge književnike i pjesnike ovih prostora. Njegov prevodilački rad bio je most razumijevanja i dokaz da poezija i proza ne poznaju granice.
Bio je autor na dva jezika – hrvatskom i njemačkom. Iako nije mnogo objavljivao, sve što je izašlo nosilo je prepoznatljiv pečat njegovog estetskog ukusa i izuzetne literarne vrijednosti. Njegova biblioteka, s više od 10.000 naslova, bila je ogledalo života posvećenog knjizi – svjedočanstvo neumorne radoznalosti i ljubavi prema pisanoj riječi.
Ćetković je ostao dosljedan sebi: tih, blag, uvijek spreman pomoći, ali nikada se isticati. Njegova prisutnost bila je nenametljiva, ali upravo zbog toga snažna. Oni koji su ga poznavali pamte ga kao čovjeka od povjerenja, kao prijatelja i suputnika u svijetu ideja i književnih razgovora.
Bio je aktivni član, između ostalog Udruženja bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta (Alme Matris Alumni Croaticae – Deutschland/AMAC – D), Frankfurt, Hrvatske kulturne zajednice/Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu i Männer-Kammerchor Wiesbaden-Sonnenberg (Muški komori zbor).
Umro je u Zagrebu gdje je živio posljednjih nekoliko godina. Njegov odlazak ostavlja prazninu, ali i nasljeđe koje će trajati – u knjigama koje je preveo, u stihovima koje je napisao i u sjećanjima svih koje je dotakao svojom dobrotom i posvećenošću.
Život Rankа Ćetkovića bio je život u jeziku i za jezik – most između ljudi, prostora i kultura. Ime će mu ostati zapisano među onima koji su tiho, ali trajno obogatili hrvatsko književno pamćenje.
Neka mu je vječna slava i hvala.
Izbor iz bibliografije Ranka Ćetkovića:*
- Prijevodi Hansa Magnusa Enzensbergera u Studentskom listu, Zagreb, 1968. – 1969.,
- Prevoditeljski radovi za časopis Start, Zagreb,
- Prijevod radiokomedije Slobodana Šembere, Sjećanja jednog lorda, Zagreb, 1996.: Erinnerungen eines Lords,
- Prijevod: Bertolt Brecht, Trommeln in der Nacht, Frankfurt na Majni, 1953., Die Rundköpfe und die Spitzköpfe: Bubnjevi u noći, Obloglavi i Šiljoglavi, Prolog, Zagreb, 1982.
- Prijevod romana za tinejdžere Mire Gavrana Pokušaj zaboraviti, Zagreb, 2000.: Versuche zu vergessen
- Vlastite pjesme objavljivao u časopisima: Život, Sarajevo; ARS, Cetinje; Književni stav, Sarajevo, i u antologijama
- Prijevod i prepjev knjige pjesama Hansa Magnusa Enzensbergera: Blindenschrift, Frankfurt na Majni, 1964.: Sljepačko pismo, Podgorica, 2012.
- Autorska i prevoditeljska suradnja u antologiji: Unwetter über der Landschaft: eine kleine Revue der neueren montenegrinischen Dichtung und Prosa, Cetinje, 2015.
- Brojna čitanja i nastupi s pjesnicima južnoslavenskog prostora: s Irfanom Horozovićem, Enesom Kiševićem, Safetom Burdžovićem, Slavkom Vujovićem i dr.
- Objavljivao je u Riječi, časopisu Hrvatske kulturne zajednice/Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu
*Popis sastavljen na osnovi: https://www.subjekt.ba/in-memoriam-ranko-cetkovic-1943-2025/
Autori: Ivica Košak i Aleksandra Brnetić, Wiesbaden – Berlin, 4. rujna 2025.
Ranko Četković: T R I P T I H
– Za Dylana i Pentu –
I
Sina na koljeno posjednuh.
Dijete podignu glavu.
Oči nam se u pogledu nejednakom dotaknuše.
Osakaćen iskustvom, moj se pogled neznajući i dužan utopi u njegovu pogledu
znajućem, neosakaćenom, punom, nedužnom.
U tome znanju neznanje moje i izgubljenost moja sumnjičava izgubi se.
Posrnuh.
Htjedoh razumjeti pitanje pisano pogledom:
“Zar shvatio nisi?”
Uzalud.
II
Starac na rub kreveta sjednu.
Pognut životom iskosa pogleda u me velikim očima djeteta, pogledom nedužnim već, ne osakaćenim više, znajućim sad.
U tom se znanju sve sumje moje i pitanja izgubiše.
Pokušah napipati pogled, okusit to znanje.
Nijemo, pogled mu preplavi blag i dobrohotan osmijeh.
Sve što prevesti uspjeh bi:
Ti, još uvijek razumio nisi.
III
Koraknuh u mehku mediteransku noć.
Zastadoh na rubu obale.
Probudih se.
Zapljusnu me žamor rive.
Udahnuh vonj utrobe Dioklecijana dok dotaknu me muk i miris mora.
Čvor pogleda djeteta i starca rasple se…, stopi u saznanju:
Purgatorij, za života se prolazi.
© Ranko Ćetković,
Frankfurt na Majni – Split, dovršeno na Silvestrovo 1997. na 98.)
Asimetrički funkcionalizam*
(prof. Radovanu Ivančeviću)
Ljetnikovac, vila iz 16. stoljeća.
L jedno za ljepotu i G za genijalnost izvršenu prostim rješenjem.
U njoj žive, uokvireni rijekom, Osman i Sin razmetni…
Dubravom šetaju sjene bivših i sadašnjih u skladu s duhom kamena i kamenom postalih
ideja, trepere one oko lovora, čempresa il´ vina, svjetlost, koja dotakne našu svojoj, nemirnoj, bezvremenoj igri.
© Ranko Ćetković, Frankfurt na Majni, 1996.
_____________________________________
*Asimetrički funkcionalizam – tako veliki hrvatski povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević naziva način građenja starih dubrovačkih ljetnikovaca, čiji tlocrt ima formu slova L.
Casa Pintor*
Danas opet pjeva
Žuti kos.
Čuje se alt-frula,
Srebrnasto zvonka
Ko njegov pjev
U krošnji višnje
Pod prozorom mojim
Povrh Save.
Prenem se.
Pišti espresso-mašina
Umukla je srebrna frula,
Nisam tamo već
Stranac
Ovdje.
© Ranko Ćetković,
Frankfurt na Majni, 3. srpnja 1999.
______________
*Španjolska kavana u Frankfurtu