In memoriam prof. em. dr. Elisabeth von Erdmann (5. 11. 1956 – 30. 1. 2026), utemeljiteljica i prva predsjednica Njemačkog društva za kroatistiku
izvor: Njemačko društvo za kroatistiku/ DGfK
Prof. emer. dr. Elisabeth von Erdmann, nositeljica Katedre za slavensku književnost na Sveučilištu Otto-Friedrich u Bambergu od 2005. do 2022. godine, bila je od 2007. do 2018. predsjednica Njemačkoga društva za kroatistiku. Društvo, poznato i pod kraticom DGfK, osnovano je 31. ožujka 2007. godine nakon III. skupa njemačkih kroatista održanog u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu. Elisabeth von Erdmann izabrana je za prvu predsjednicu. Nakon 2018. godine obnašala je dužnost počasne predsjednice te je i nadalje ostala iznimno aktivna u njegovu radu.
Elisabeth von Erdmann shvaćala je hrvatsku kulturu kao sastavni dio europske kulturne cjeline. U tekstu nastalom ubrzo nakon osnutka Društva, pod naslovom „Deutsche Gesellschaft für Kroatistik: Anachronismus oder Chance?“[1] („Njemačko društvo za kroatistiku: anakronizam ili prilika?“), istaknula je kako europsko jedinstvo u različitosti podrazumijeva ravnotežu između individualnoga i zajedničkoga te da se u europskoj povezanosti krije mogućnost ravnoteže koja nije bila ostvariva u ranijim nadnacionalnim modelima.[2] Očuvanje kulturne posebnosti, uz istodobno uvažavanje europskoga konteksta, smatrala je temeljnim preduvjetom održivoga zajedništva. [3] To podrazumijeva da je važno pratiti kako specifične (nacionalne), tako i zajedničke (europske) odlike svake kulture.[4] Raznolikost u europskom jedinstvu i europsko jedinstvo u raznolikosti bili su, prema mišljenju Elisabeth von Erdmanns, vodilje Njemačkog društva za kroatistiku u vrijeme njegovog osnivanja, a ostaju takvi i danas.
Za Elisabeth von Erdmann glavna zadaća neprofitnoga Društva bila je unapređenje komunikacije i razmjene informacija među kroatisticama i kroatistima te sustavno praćenje i analiza hrvatske kulture, koja je tijekom svoje povijesti uvijek bila u dinamičnome odnosu s drugim kulturama. [5] U skladu s tim, temeljni cilj Njemačkoga društva za kroatistiku ostaje promicanje komunikacije među osobama koje se u Njemačkoj bave hrvatskim temama, njegovanje međunarodnih odnosa te informiranje o znanstvenim i kulturnim zbivanjima iz područja kroatistike.[6] Pod vodstvom Elisabeth von Erdmann Društvo se tako profiliralo kao partner osoba i institucija koje se bave hrvatskim temama, a i danas pruža platformu na kojoj se kroatističke teme u Njemačkoj mogu predstaviti, pratiti i raspravljati, [7] što se, primjerice, jasno očituje na web-stranici kroatistik.de koju je inicirala Elisabeth von Erdmann.
Tijekom svojega predsjedničkog mandata Elisabeth von Erdmann redovito je organizirala skupštine članova Društva, koje su se održavale u Berlinu, Hamburgu, Saarbrückenu i ponajprije u Bambergu, gdje je predsjedala posljednjom skupštinom u svojem mandatu. Još je važnije bilo vanjsko djelovanje Društva, koje je pod njezinim vodstvom ostvarilo niz uspješnih projekata u području znanstvenoga rada, promicanja književnosti te potpore studentima i mladim znanstvenicima.
Društvo je 2008. godine sudjelovalo u predstavljanju hrvatske književnosti pod naslovom Leipzig liest Kroatisch (Lepzig čita Hrvatski) na Leipziškom sajmu knjiga, a u listopadu 2013. godine Elisabeth von Erdmann organizirala je u Kući književnosti u Berlinu (Literaturhaus Berlin) u okviru manifestacije Na brodu simpozij Majstorstvo i upitnost (Meisterschaft und Fragwürdigkeit) – o aktualnosti djela Miroslava Krleže. Time je pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji dobilo i svoje književno-kulturno obilježje.
Godine 2015. Društvo je sudjelovalo na XII. njemačkom slavističkom kongresu na Sveučilištu Justus Liebig u Gießenu, gdje je Elisabeth von Erdmann uspješno organizirala i moderirala interdisciplinarni panel posvećen hrvatskoj kulturi u kontekstu kontinuiteta i paradigmatskih promjena Blicke auf die kroatische Kultur im Kontext ihrer Kontinuitäten und Paradigmenwechsel. Od 2018. godine nadalje snažno je podupirala dodjelu nagrada Njemačkoga društva za kroatistiku i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Berlinu mladim znanstvenicima.
Kao istaknuta slavistica i kroatistica, Elisabeth von Erdmann objavila je brojne znanstvene radove i uredila važne znanstvene edicije, u novije vrijeme osobito niz Tusculum slavicum.[8] Prije osnutka Njemačkoga društva za kroatistiku imala je ključnu ulogu u uređivanju niza Vrela i prinosi za hrvatsku kulturnu povijest (Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte)[9], koji je u deset svezaka (jedanaest knjiga) znatno pridonio razvoju kroatističkih istraživanja u Njemačkoj. Ova edicija još uvijek predstavlja do sada jedinu ediciju bitnih djela hrvatske književnosti i znanosti izvan Republike Hrvatske.
Za svoj je rad 2001. godine u Republici Hrvatskoj nagrađena Godišnjom nagradom INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu. Od 1998. godine bila je dopisna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U znak poštovanja prema njezinu znanstvenom i kulturnom doprinosu, na dan njezine smrti, 30. siječnja 2026. godine, na zgradi HAZU-a bila je istaknuta crna zastava.
Njemačko društvo za kroatistiku, gubitkom Elisabeth von Erdmann, izgubilo je svoju utemeljiteljicu i dugogodišnju predsjednicu te se s poštovanjem i zahvalnošću oprašta od nje, čuvajući vjerno i dragocjeno sjećanje.
————————————–
[1] Elisabeth von Erdmann (2008): „Deutsche Gesellschaft für Kroatistik: Anachronismus oder Chance?“, 1–6 [31.01.2026].
[8] Usp. Elisabeth von Erdmann (ur.) (2019): Spiel der Blicke. Grenzübertritte slavischer Literaturen. Berlin/Münster [Tusculum Slavicum 1] i Natalia Stagl-Škaro (2021): „Fischen und Fischergespräch und Anderes von Petar Hektorović aus Hvar“: Humanität und Humanismus in der kroatischen Renaissance. Berlin/Münster/Beč: LIT Verlag [Tusculum Slavicum 3].
[9] Usp. Bandulović, Ivan (1997): Pisctole i evangelya: das Perikopenbuch des Ivan Bandulavić von 1613, Teil a. Nachdruck/hrsg. von Elisabeth von Erdmann-Pandžić; Teil b. Glossar und Kommentar von Darija Gabrić-Bagarić und Elisabeth von Erdmann-Pandžić. Köln/Weimar/Wien [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 7a, Bd. 7b]; Rajmund Džamanjić (1991): Nauk za pisati dobro (1639), Nachdruck und Einleitung von Elisabeth von Erdmann-Pandžić, mit einem Nachwort von Stjepan Krasić Bamberg [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 5]; Elisabeth von Erdmann-Pandžić (1990): Drei anonyme Wörterbücher der kroatischen Sprache aus Dubrovnik, Perugia und Oxford. Zur Sammlung der ,disiecta membra‘ des frühen Opus von Bartol Kašić. Bamberg [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 3]; Elisabeth von Erdmann-Pandžić (Hrsg.) (1988): Regiones paeninsulae Balcanicae et Proximi orientis. Aspekte der Geschichte und Kultur. Bamberg [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 2]; Elisabeth von Erdmann-Pandžić/Basilius Pandžić (1989): Juraj Dragišić und Johannes Reuchlin. Eine Untersuchung zum Kampf für die jüdischen Bücher mit einem Nachdruck der ,Defensio praestantissimi viri Joannis Reuchlin‘ (1517) von Georgius Benignus (Juraj Dragišić). Bamberg [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 1]; Mario Grčević (1997): Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, Böhlau Verlag, Köln/Weimar/Wien [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 8]; Bartol Kašić (1991): Venefrida. Eine Tragödie, Text, Einleitung und Index von Darija Gabrić-Bagarić. Bamberg [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 4]; Žarko Muljačić (2000): Das Dalmatische. Studien zu einer untergegangenen Sprache. Köln/Weimar/Wien [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 10]; Bazilije S. Pandžić (1995): Bosna Argentina. Studien zur Geschichte des Franziskanerordens in Bosnien und der Herzegowina. Köln/Weimar/Wien [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 6]; Fransiscus Patricius (1999): Discussiones Peripateticae, Nachdruck der vierbändigen Ausgabe, Basel 1581, herausgegeben von Zvonko Pandžić. Köln/Weimar/Wien [Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte, Bd. 9].