„ vremenski su prolaznici samo ljudi“
Nada Vučičić
Bila si u meni i prije mene
U sjemenu oca i toplini majke
Korijen u zemlji pripadanja
S odbljeskom sunca i pjevom slavuja
Čula sam zov a nisam ni znala tko sam
A korijenje je urastalo u kamenje cetinjske bajke
Na obali tvojoj sad sjedim
Ni djevojka ni starica ni breza
Ni povijest ni budućnost nepoznata
Tek pjesma izgubljena na vrutke tvoje
Što se penje
Željna mudrosti postojanja
Vječnosti tvoje
Tvog plavetnila
Žedna
U Kapi tvojoj poljem razlivena
Kad makovi procvijetaju
I Gubavica zapjeva željom da stigneš do Omiš
Dok svečanost svoga gipka tijela daješ
Djevojkama vitkonogim i momcima da se goste
Život kad slaviš
U jurišu kroz kanjone sure
A tek zagrljaj mora tražiš
Podatna i meka
O Cetino kapljo života
Sjaju svake pjesme
slika: Nada Vučičić
