Mirjana Vlašić Mima
Ponekad
Na staroj zarasloj stazi
Ispod tvog prozora
Potajno i veselo
Beskrajne ravnice svjetlosti uskrsnu
I zovu tvoje žalosne oči
I otvaraju tvoje uspavane ruke
I miluju tvoju ispucanu kožu
Razbijaju tvog života tuge
Uveli čuvari ružičastog ljeta
Griju tvoje zimske sate
U postelji slatkih uspomena
U lahoru jedne pjesme davne
Tratinčice latice dok kidaš
Ti se smiješiš kao njemu nekad
Ponekad
U tvojoj umornoj sobi
Bolest i starost izgube bitku
I ti se veseliš toj predivnoj čari
Jer znaš da ništa uzalud bilo nije
I da srce poklonjeno ljubavi
Opet istom vatrom tuče
Opet živi
Opet grije