HUMORESKA
piše: Miljenka Koštro
-Alo alo! Uranila kuma Mande.
-Alooo! Uranila i ti kuma Kate. Jesi li popila kavu?
-Jesan i kavu i čaj. Priladila san se pa me stra da ne prinesem na te pa nisam te zvala. Ajde, ako mi budne bolje, sutra ćemo je popit zajedno.
-More, more moja kuma Kate, samo ti ozdravi. Korizma poče pa ne znam čega ću se odreć. Tebe i kave sigurno neću.
-Moja kuma Mande diš se odreć kave. Da nije nje šta bi nas dvi. Vako uz kavu svaki drugi dan se nađemo kod tebe ili kod mene i probesidimo.
-Je, moja kuma Kate, lašnje mi se odreć kruva nego kave. U nedilju san otišla na misu, vidim da tebe nema. Kad nisan vidila tebe, Bože mi oprosti, ko da nisam ni bila u crkvi.
-Aj, moja kuma Mande, kako odo dokturu stalno postim. Sve što volin jist on mi reka da ne jiden. Ma, jopet ja digot pojidem pa šta budne. Mogu dok mogu.
-Tako je i meni reka: Nemoj masno, nemoj slano, ni pečeno… Budem li ga slušala umrit ću od gladi.
-Vidiš ti, moja kuma Kate, unda mi dvi postimo cilu godinu. Eeee, da mi je vrnit ono vrime kad mi je sve bilo slatko. Najidi se kruva i slanine, naguli ladne vode i u vrta kopat. Znaš šta, postile, ne postile, moremo molit. Jezik nas još uvik ne boli.
-Dobro ti veliš.
-Ajde me nazovi ujutro da znam jesi li ozdravila.
-Oću bona, dašta ću. K’o da mogu izdurat vele da zajedno ne popijemo kavu.
-Aj, čujemo se ujutro, a o postu ćemo potlen dumat. Bog ti bijo u pomoći!
-I tebi, moja kuma! Čuvaj se.