Miljenka Koštro
Sunce se skri, na dlanu neba Luna
Muk noći, polutama zapela u oku
Na glavi od odabranih riječi kruna
Poezija noći šumi u brzu potoku
.
U sred crne noći tijelo vapi
Nešto zrelo na izvoru uma
Oblak naget od težine kapi
Mjesec se noći nudi za kuma
Umoran vjetar usnuo znojna čela
Nema nikoga da ga zeru ogrije
Neka slova se mižore nevesela
Treperi noć žeđajući slap poezije
Sve se vrti, opet na početak vraća
Rađa se i gine u začaranom krugu
Život će po svomu reka bi mi ćaća
Opet slapom poezije kitim noć dugu