Bogoslužje na kojem se Nikola Eterović, papinski nuncij u Berlinu, oprostio od Njemačke
Tekst: Aleksandra Brnetić
Foto: Aleksandra Brnetić, Biskupska konferencija Njemačke/Martin Kopp, HGB
Više od dvanaest godina Pučišćanin Nikola Eterović služio je kao papinski nuncij u Njemačkoj i bio je doajenom diplomatskog zbora. Sad je dr. Nikola Eterović, kojeg je 30. studenog 2009. papa Benedikt XVI. imenovao prvim naslovnim biskupom Cibalae, već u mirovini. Na oproštajnoj misi u katedrali sv. Hedvige u Berlinu proteklog tjedna, u srijedu, 22. travnja, njemački su mu biskupi odali poštovanje, a berlinski nadbiskup Heiner Koch zahvalio je nunciju na njegovoj službi: “Mnogo Vam dugujemo. Sjećamo se svih početaka, ali i svih hrvanja. Zahvaljujemo Vam na Vašem savezništvu i na zajedničkoj potrazi.” Nadbiskup Eterović predvodio je misu u katedrali tijekom koje se zahvalio ovim pozdravnim govorom:
„Od srca želim zahvaliti svima vama, koji ste me tijekom moje misije kao predstavnika Svete Stolice od 2013. godine, podržavali, savjetovali me i praktično mi pomagali. Ovim euharistijskim slavljem zahvaljujem Trojedinom Bogu koji me je do sada vodio. Zahvaljujući milosti Duha Svetoga danas mogu citirati svetog apostola Pavla koji kaže: „Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao“ (2 Tim 4,7).“
Iskustva koja sam stekao u Crkvi i sa Crkvom u Njemačkoj nosim sa sobom kao višestruko blago u novo poglavlje svog života u mojoj domovini, u Hrvatskoj. Ovdje vjernici s pouzdanjem mogu hvaliti Boga i pjevati poznatu himnu: „Nije li on nas do sada nosio cijelo vrijeme?“ („Pjevajte Gospodu pjesmu novu“, 2. strofa). Nesalomljivo je plemenito srce njemačkih katolika. Iako se njihov broj znatno smanjio u posljednjih dvanaest koliko mogu, pružaju vjeru, promiču ljudskost i socijalnu pravdu.
Tijekom svog boravka u Berlinu staru sam katedralu sv. Hedwige doživljavao kao svoju kuću, jer sam se u njoj osjećao kao kod kuće. Tijekom njenog renoviranja i katedralu sv. Josipa u Weddingu doživljavao sam kao svoju kuću kao što sam i sada, u ove posljednje dvije godine, novodizajniranu katedralu ove štovane nadbiskupije, doživljavao kao svoju kuću, jer sam se i u njoj osjećao kao kod kuće. Prije nekoliko godina sam rekao da njemački zvuči kao trijada: kritično, temeljito, točno. Mislim da je došlo do nekih promjena, posebno u pogledu temeljitosti i točnosti. Dizajn ove katedrale odražava i uzvišeno i jednostavno. Ništa zemaljsko ne bi nas smjelo spriječiti u našoj potrazi za Bogom. Naše duše trebaju se uzdići k Onome koji nas je stvorio i otkupio i želi nas voditi do savršenstva. To stremljenje podržava upravo crkvena glazba koja u Njemačkoj ima dugu i bogatu tradiciju. Nije bez razloga što su bogati orguljski krajolik i veličanstvena zborska tradicija najljepši dio svjetske kulturne baštine. Glazbena rečenica je bila misao vodilja u stvaranju novog koncepta berlinske katedrale, a to je da pričest oblikuje liturgiju. A novi kružni oblik prostora čini vidljivom izjavu pape Benedikta: “Tko vjeruje, nije sam!”
Na kraju svoje službe razmišljam o mnogim putovanjima i susretima u dvadeset i sedam njemačkih biskupija. Kao predstavnik pape Franje i Svetog Oca Lava XIV. sudjelovao sam u imenovanju ukupno dvadeset i jednog biskupa. Ukupan broj biskupa imenovanih tijekom mog mandata je četrdeset i jedan. Zahvaljujem svim svojim kolegama biskupima, a u njihovo ime predsjedniku Njemačke biskupske konferencije i novoimenovanom biskupu Münstera, Njegovoj Preuzvišenosti monsinjoru dr. Heineru Wilmeru, na svoj njihovoj podršci i pomoći, uključujući i onu koju je pružilo tajništvo Njemačke biskupske konferencije u Bonnu. Bog vas blagoslovio!
Drage sestre i braćo! Moje poslanje utemeljeno je u Gospodinu Isusu. I zato, na kraju, želio bih moliti i željeti da ste „… nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Isus Krist. U njemu sva zgrada, čvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu.“ (Ef 2,20 – 21). Što se mene tiče, želim slijediti Isusov poticaj učenicima i mogu, mirne duše, reći: „… Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što se od nas tražilo“ (Lk 17,10). Molite za mene, a ja Vam obećajem da ću po zagovoru svete Marije, Majke Božje, Vas i Vašu želju iznijeti pred Trojedinog Boga da blagoslovi Njemačku i lokalne crkve u ovoj zemlji. Zbogom! Slava Isusu Kristu!“
Nakon što je u pozdravnom govoru Eterović spomenuo bogatu njemačku crkvenu glazbu, zastao je, podigao glavu sa svog teksta, pogled uputio prema prostoru gdje su stajali pjevači klape „Poverello“ i licem, koje se blago ozarilo, zahvalio pjevačima na pjevanju te spomenuo nacionalnu i svjetsku kulturnu vrijednost i značaj hrvatskog klapskog pjevanja. U tom se trenutku crkvom, u kojoj se okupilo oko tristotinjak ljudi, prolomio veliki pljesak.
Klapa „Poverello“ otpjevala je tri pjesme: Kristov put, Na gori maslinskoj i Kako divno je ime to, a o tom nastupu u katedrali prvi tenor i voditelj klape Marin Tadin kaže: „Meni kao voditelju, kao i ostalim pjevačima klape „Poverello“, bila je izuzetna čast sudjelovati i pjevati na oproštajnoj svečanoj misi i misi zahvalnici za našeg apostolskog nuncija, monsinjora Nikole Eterovića, povodom njegova odlaska. Posebno smo ponosni što smo imali priliku otpjevati tradicionalne klapske pjesme i time dati svoj doprinos ovom svečanom i emotivnom događaju. Moram naglasiti kako je naše sudjelovanje ujedno bilo i uspješno iznenađenje, jer se monsinjor Eterović tome nije nadao. Na samom kraju mise on nam se srdačno zahvalio te nazočnima istaknuo kako je klapsko pjevanje zaštićena nematerijalna UNESCO-ova baština, dodajući kako i sam dolazi iz kraja u kojem je ta tradicija duboko ukorijenjena. Također napominjem da je poziv za naše sudjelovanje stigao putem ureda Njemačke biskupske konferencije, što nam predstavlja dodatno priznanje i odgovornost.“
Na misi su osim vjernika bili i članovi hrvatske zajednice u Berlinu, a među predstavnicima diplomatskog zbora i hrvatski veleposlanik u Saveznoj Republici Njemačkoj, Gordan Bakota. Njemačko Ministarstvo vanjskih poslova predstavljali su državni tajnik Bernhard Kotsch, veleposlanica Karin Marschall i veleposlanik Bruno Kahl, veleposlanik Savezne Republike Njemačke pri Svetoj Stolici.
Nikola Eterović je bio glavni celebrant, a koncelebranti su mu bili kardinal Reinhard Marx, nadbiskup dr. Heiner Koch i biskup dr. Heiner Wilmer, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, inače dehonijanac, član redovničke zajednice Družba Svećenika Srca Isusova. U bogoslužju su sudjelovali i biskupi, ili njihovi predstavnici, iz šesnaest njemačkih biskupija.
Nakon bogoslužja u katedrali svećenici su se s izabranim gostima uputili na primanje i na svečanu večeru u Konferencijski centar Katoličke akademije zvan Hotel Aquino, gdje je biskup Wilmer zahvalio nunciju za više od dvanaest godina službe u Njemačkoj, spomenuvši se stiha „… na polje prostrano izvede me…“ (Ps 18,20). Ovaj citat, rekao je Wilmer, opisuje samu bit nuncijeve službe: „Za Svetog Oca izaći u široki svijet, a time i u ime Isusa Krista, predstavljati Crkvu u njezinom međunarodnom i stoga univerzalnom kontekstu i naviještati Božju riječ“ i dodao: „Misija izlaska u široki svijet vezala Vas je za Njemačku više od desetljeća. Namjerno koristim tu riječ jer pod ‘vezan’ ne mislim da ste bili svezani, već samo želim istaknuti Vašu odgovornost kojom ste se osjećali vezani za službu Svete Stolice u našoj zemlji. To je dovelo do veza, a iz tih su veza izrasla, mogli bismo čak reći i prijateljstva. … Mi Nijemci nismo uvijek jednostavni i ponekad ljudi prevrću očima na nas. Ali vi, kao diplomat i dušobrižnik, pristupili ste Crkvi u Njemačkoj s odmjerenošću, podržavajući je takvu kakva jest – raznoliku i pobožnu, politički i teološki pronicljivu.“ Wilmer je zahvalio Eteroviću što poštuje lokalnu njemačku crkvu: „što nas prati gdje je to potrebno i što je ostao povezan s nama do danas, što pokazuje da smo se doista razumjeli.“
Da bi se bolje razumjelo predsjednika Njemačke biskupske konferencije valja napomenuti da je tijekom Sinodalnog puta Katoličke crkve u Njemačkoj, pokrenutog 2019., Eterović često prenosio papinske i vatikanske opomene. Vatikan je ponekad bio skeptičan, a ponekad i protiv projekta reforme. S druge strane, Wilmer smatra da je diplomacija most prema razumijevanju i miru te je u svom obraćanju hvalio i diplomatske napore Svete Stolice u rješavanju aktualnih globalnih sukoba. Izjavio je da imenovanje nuncija govori o višestrukoj predanosti Rima da „na međunarodnoj razini vrbuje za mir i da posreduje u pomirenju snagom Evanđelja. Za Vas i Svetu Stolicu, diplomacija je most prema razumijevanju i miru. Sa zahvalnošću gledamo na takvo građenje mostova i na Svetog Oca za njegove mirovne napore, koje ni na koji način ne podcjenjujemo, unatoč drugim mišljenjima i stajalištima iz Washingtona.”
I hrvatski veleposlanik Gordan Bakota smatra da je Nikola Eterović diplomat koji gradi mostove:
„Kad se prisjetim susreta s apostolskim nuncijem, monsinjorom Nikolom Eterovićem, u sjećanju mi prije svega ostaje njegova iznimna smirenost, dostojanstvo i nenametljiva mudrost. U svakom razgovoru spajao je širinu bogatog međunarodnog iskustva s iskrenom ljudskom toplinom i pažnjom prema sugovorniku. Kao diplomat, jedan od najboljih u možda i najuglednijoj svjetskoj diplomaciji, ostavljao je dojam čovjeka koji gradi mostove, potiče dijalog i traži ono što povezuje, a ne ono što razdvaja. Posebno sam cijenio njegovu privrženost Hrvatskoj i trajnu zainteresiranost za položaj hrvatskog naroda u svijetu. Njegovo djelovanje u Berlinu bilo je obilježeno ozbiljnošću službe i geopolitičkih izazova našeg doba, ali i napornim radom i vjerom da se uvijek može učiniti nešto dobro i korisno. Takvi ljudi ostavljaju trag i u institucijama i u ljudima koje susretnu.“
A nadbiskup Eterović nije se libio susreta s ljudima, a pogotovo ne s hrvatskim građanima koje je diljem Berlina susretao u Apostolskoj nuncijaturi u Neuköllnu, u hrvatskom veleposlanstvu u Ahornstraße u Schönebergu ili na hrvatskim službama Božjim u Weddingu ili u Kreuzbergu koje je i sam ponekad predvodio.
Fra Zvonko Tolić, voditelj Hrvatske katoličke misije Berlin:
„Hvaljen Isus i Marija!
Došao sam u Berlin 2019. godine na mjesto voditelja Hrvatske katoličke misije Berlin. No ja sam već i prije toga susretao Nikolu Eterovića, koji je bio vrlo angažiran u životu hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj te je s radošću dolazio na mnoge naše susrete. Moj dolazak u Berlin značio je i njegovu snažnu podršku našem životu i radu, jer je dobro poznavao jasne principe funkcioniranja unutar Katoličke crkve. Njegova skromnost i jednostavnost, njegov tihi i nenametljiv pristup – tako svojstven ljudima s našega Brača, ali i onima kojima je povjerena odgovorna diplomatska služba u Crkvi – obilježavali su njegov način života i djelovanja. U osobnim susretima upoznao sam čovjeka duboka srca, istinske zauzetosti i osjećaja koji nadilazi okvire diplomatskih ograničenja. S puno srca i ljubavi živio je za Katoličku crkvu, njezine vrijednosti i temelje, njezinu tradiciju i vjeru. U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji ovdje u Berlinu, kao i u svim stranim katoličkim misijama u Njemačkoj, prepoznavao je živo svjedočanstvo vjere koje može pridonijeti rastu Katoličke crkve u Njemačkoj. U tome se osobito angažirao i u tome je vidio blagoslov za Crkvu u Njemačkoj, koja je ponekad opterećena vlastitim izazovima i poteškoćama. Sve ga je to poticalo da ustrajno nastavi služiti na slavu Bogu, Katoličkoj crkvi i svim vjernicima. Svojim je životom naučio kako se Crkva ne gradi riječima ni položajem, nego tišinom vjernosti, dubinom molitve i hrabrošću služenja – ondje gdje je najpotrebnije, a često i najskrivenije.“