Posveta mojoj dragoj prijateljici i suborkinji, Julienne Eden Bušić – Juli
“Blago onima koji su pozvani na žrtvenik za Domovinu kao TI, Juli, moja draga!”
autor: Tomislav Đurasović, München
Jutros nas je napustila jedna velika, nepokolebljiva i povijesna duša. Otišla je naša Julienne Eden Bušić – Juli, žena rođena u Americi, koja je u vihoru borbe za slobodu Hrvatske izabrala trnovit i ponosan put.
Udavši se za čovjeka koji je za svoju Domovinu proveo više od tri desetljeća u zatvoru, i sama je ponijela pretežak križ – dvanaest dugih godina tamnice.
O toj njezinoj žrtvi s ponosom pišem u svojim knjigama i novinskim uradcima, svjedočeći o jednoj epohi u kojoj se za hrvatsko ime plaćala najviša cijena.
Moja sjećanja sežu u dane našeg zajedničkog rada u uredništvu Hrvatskog lista (HL). Bilo je to vrijeme dubokih rana i neizvjesnosti. Kada su nam u Parizu mučki ubili našega Brunu, tuga je bila golema, ali otpor još veći. U tim sudbonosnim trenucima, iz svoje zatvorske osamljenosti, ti si za Hrvatski list (br. 4, 1979.) napisala onaj nezaboravni, antologijski članak “Savršena suglasnost”. Taj tekst bio je i ostao krik istine, dokaz da nas rešetke ne mogu ušutkati.
Stajali smo jedno uz drugo i onog povijesnog 22. rujna 1979. godine. Tada sam se, kao tvoj suborac, otvoreno suprotstavio jakoj emigrantskoj grupaciji koja je skupljala potpise za peticiju protiv tvoje i Zvonkove kandidature u Hrvatsko narodno vijeće (HNV). Nismo se slomili tada, kao što se nisi slomila ni ikada kasnije.
Prije dvije godine, na našoj posljednjoj zajedničkoj kavi, dok smo evocirali ta ponosna i teška vremena našeg stalnog kontakta i borbe kroz emigrantski tisak, tvoje su riječi ponovno unijele žar. Ohrabrila si me i zatražila da neumorno nastavim s kritičkim pisanjem prema njemačkim saveznim državnim organima, tražeći pravdu za ubojstva 42 hrvatska emigranta u Zapadnoj Njemačkoj u razdoblju od 1945. do 1989. godine.
Želim da znaš, draga moja Juli, da sam tvoj amanet ispunio. Nedavno sam o tim zločinima i povijesnoj nepravdi službeno i detaljno izvijestio predsjednicu njemačkog Bundestaga. Tvoj poticaj s naše posljednje kave pretvorio se u djelo koje nastavlja živjeti i nakon tvog odlaska.
Otišla si prerano, ali tvoj zemaljski žrtvenik sada postaje trajni oltar sjećanja. Preselila si se na uzvišenu nebesku gozbu, u zagrljaj svoga pokojnoga muža Zvonke i našega Brune, pred lice Onoga koji prima svaku pravednu i napaćenu dušu. Hvala ti za tvoju nepokolebljivu snagu, tvoje domoljublje i tvoje trajno prijateljstvo.
Počivaj u miru Božjem, ratnice moja. Tvoja Domovina i tvoji suborci nikada te neće zaboraviti.
Tomislav Đurasović, München, 21. svibnja 2026.