Anđelka Korčulanić
Možda bih i ja siroče bila
da ne mogu ocem zvati Marula,
bježala bih od kamenog srca palače
u grmlje brnistre put Firula
slušati more kako za njim plače.
Da Gospa od Dobrog svita u Kaštilcu
ne čuva križni put i Isusove muke,
kako bih mogla vjerovati u ljubav,
u milost dlijeta i Božji dar
položen u Meštrovića ruke?
Da ne bȉ Tinovih tmurnih misli
u tami starog spljetskog perivoja,
za snagu riječi možda ne bih znala.
Moje nejake, hoćeš li pamtiti, grade,
nek´ bude volja tvoja.
Iz zbirke PROŽETA TOBOM