stihovi i foto: Anđelka Korčulanić
Boje ljubavi na paleti miješam,
riječ je moj kist.
U društvu s vinom, noću,
slikam prizore iz mašte
ili tražim izraz čist
u mliječnom svjetlu zore
kad zgasnu zvijezde tašte.
Stol uz prozor moj je štafelaj.
Za slijepe oči slike stvaram
i često dvojim hoće li znalci
reći kako varam
dok mrežom za leptire mjesečinu lovim
i bojama sna oblake šaram.
Šumno se u meni pretače more,
plãvi platno bijelo.
Krhotine brodova, školjke, lažinu nosi…
na pijesak polegne nago tijelo
s pjenom na bedrima
i morskim cvijećem u zamršenoj kosi,
iz ruku mi otrgne krilate ribe
i bijelih galebova jato cijelo.
Boje ljubavi na paleti miješam,
riječ je moj kist.
Zvona radosti o drveće vješam
i vjetru strasti na volju puštam
plamenom da oboji mi list.
———————————
iz zbirke STOPE U PIJESKU VREMENA
