Igor Divković
Jučer je,
moja baba,
bila
djevojka,
curetak
stasao
u rajskom
vrtu.
Jučer je
i cijeli svijet
bio
mlad,
premlad,
a
gle’ ga
sad.
Danas je,
moja
baba
Delfina,
zvana
Delfa,
božje čeljade
puno nade.
Danas je
i cijeli svijet
božanski
cvijet,
spreman
za cvjetnjak,
spreman
za let.
Sutra,
moja
baba
Delfina,
od djevojačkog
Bošnjaković,
bude biti bila
udano Vila.
Bude
imala
čopor
djece.
Sutra će i brdo
sladoleda da radi,
za dva-tri čopora
unučadi.