Gordana Kurtović
Rekoše mudri Čovjek to gordo zvuči.
Zašto još uv’jek ” nož se s čovjekom brati?”
Ratovi. Mržnja. Bol. Posvuda obruči.
Rane ovog svijeta tko može sprati?
.
Običan sam čovjek od krvi i riječi.
Tko više drži do istine i časti?
Rana me tuđa peče. Pjesma liječi.
Pitam se, može li se još dublje pasti.
Ovdje zauvijek nitko biti neće.
Sa sobom ne nosi ništa. Samo svoj jad.
Pruži ruku i osmijeh, zrnce sreće.
Neka za nama ostane svjetlosti trag.
Ima dobrih ljudi, nisu izumrli.
Laži, Zlu svih vrsta oni se oduprli.