Tonka Galić Hrkać
Dok upravljamo brodom života često zaboravimo spustiti pogled i zagledati se u vlastitu nutrinu jer najljepše nebo nije iznad nas, ono strpljivo čeka da ga otkrijemo unutar sebe.
U nama nebo se skriva
i cijeli zvjezdani svod,
u nama duša je živa,
a tijelo samo je brod.
.
U nama nebo postoji
i pučina svemirskog plašta,
dok čovjek za kormilom stoji
o mirnom moru mašta.
Na putu svašta mu prijeti,
on potpunu pažnju treba
pa tek kad valja mu mrijeti
ugleda tračak neba.
Boji se smrti i tame,
a život malo mu vrijedi,
taj kopač vlastite jame
na svojoj sreći štedi.
Tek u nama beskraj sniva
i naše nebo boji
dok ono nevažnim biva
jer čovjek za kormilom stoji.