piše: Stjepan Poljaković
Proslavu, zapravo obilježavanje desetljeća rada u Austriji odlučih podijeliti u činove i na više dana.
Namjera mi je da iz svega izvučem nadahnuće za vrijeme koje dolazi, usput ću s vama podijeliti neka razmišljanja, sažetak ili pregled doživljenoga.
Prvi čin obilježavanja bila je šetnja centrom Graza.
Nisam znao da se toga dana u gradu nešto slavi, vidio sam balone u zraku, točnije broj 10. Vidio sam i crveni tepih, pojma nemam u čiju čast se sve događalo i zašto se „dama sa ožbukanim licem“ u vrtoglavo visokim čizmama gurala u kadar fotografiranja s mojom malenkošću.
Moj „prijatelj u nevolji“ potrudio se fotografirati ono što toga dana smatrah bitnim. Riješio sam iz svega napraviti šaljivu instalaciju, iskoristio sam postavljenu scenu jednako kao što i nas iskorištava postavljeni sustav, da naglasim – uz naš pristanak.
Tko me zna, zna da sve što mogu prevrćem na šalu. Psiholozi će reći da time sakrivam svoju nesigurnost, ja kažem da šalom prkosim nagomilanom stresu, sivilu i atmosferi zamiranja na poslu.
Ne jednom, rekoh klijentima i obitelji da ako već ne možemo u Kazalište imamo šansu napraviti kazalište u kući.
Žanr nam se nametne ili ga sami biramo, ovisno o raspoloženju i situaciji.
Triler nastaje kod pokušaja da se klijenta nagovori da popije lijek, kriminalistički istražujemo što su nam kolege i agencije prešutjele. Drama s natruhom horora nastaje kad nas u gluho doba noći probudi lupanje ili vika iz pravca sobe gdje klijent spava.
Tragedija je kad saznamo da smo usred rada i sami zakačili neku dijagnozu. Psihološka drama nastaje kad zarađenim pokušavamo začepiti sve rupe u vlastitom proračunu. Komedije je sve manje na povratku sa zadnje „štele“. Vozač se sa sjetom prisjećao dana kad se na povratku kući šalilo i pjevalo. Kad bolje razmislim, oni s pronicljivim okom i dobrim želudcem komediju s primjesom satire prepoznaju u „pokondirenim tikvama“ koje nakon par odlazaka „preko grane“ počinju glumatati da su potomstvo rodova „Windelberg“ ili „Hintenputzer“.
„Prijatelji u nevolji“. Tako ja nazivam one koji nas angažiraju ili one koje služimo. Ako ćemo iskreno, a to već jednom zapisah i više puta ponovih, malo tko je zamišljao da će komociju vlastitog domaćinstva dijeliti s nepoznatim strancem. Ne jednom sam se pitao, da nije kako je, iz koliko bi domaćinstava popili i čašu hladne vode a kamoli štogod više? Pošteno rečeno, da li bi mi bili drugačiji da smo u njihovoj koži?
Atmosfera zamiranja. Tako ja nazivam proces u kojem naši klijenti odlaze s “pozornice”.
Moje „škarice“ su mi na početku pisanja za portal dale savjet kako da pišem – razmišljaj široko, piši (u)kratko. Jednako tako se trudim i govoriti u i o poslu. Vaganje riječi – razmišljam u kojem kontekstu nešto izgovoriti jer se događa da je druga strana osjetljiva na nama normalne i razumljive riječi.
Zamiranje bi bio eufemizam riječi umiranje.
Moramo računati na to da ljudi (ne)svjesno odbijaju biti svjesni stanja u kojem su oni ili njihovi najmiliji.
Jedan od činova obilježavanja moje obljetnice bilo je tradicionalno zahvaljivanje Bogu. Pred zajednicom vjernih sam ove godine citirao 126. Psalam s naglaskom na stihove:
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.
Išli su plačući
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom,
noseći snoplje svoje.
Ja sam u svijet otišao tiho, gotovo stidljivo, ne znajući što me čeka. U prvom turnusu sam imao napadaj pobožnosti na kojem bi mi zavidjeli redovnici-pustinjaci. Prve članke u kojima opisivah naš posao (njegovatelja, op.u.) pisao sam u trećem licu. Na kraju se iz svih iskustava rodio niz članaka o njegovateljstvu, nastupi u medijima, dvije izobrazbe o trošku države u kojoj radim.
Hvala svima koji su imali strpljenja slušati moje lamentacije i čitati ono što sam kroz godine pisao.
Hvala i mojim „škaricama“ (urednici, op.u), portalu „HRVATSKI GLAS BERLIN“ na objavljivanju članaka u kojima sam pisao između ostaloga i o svom poslu, pogledu na život uopće.
Hvala dragom Bogu za sve do sada, sve je imalo smisla i rodilo je rodom.
Moja je želja i molitva da nas Bog očuva u zdravlju i namjeri da budemo jedni drugima ljudi.