Berlin/Frano Prcela, katolički teolog, svećenik i redovnik dominikanac, suradnik berlinskog institute “Marie- Dominique Chenu”, dopustio nam je „zaviriti“ u njegova razmišljanja o problemu koji ovih dana nakon događaja u Splitu, a uoči današnje Gay Pride u Zagrebu, dobrano opterećuje mnoge hrvatske glave. Cjelovita promišljanja Frane Prcele na ovu temu, mogu se pak pročitati u njegovu interviewu danom Jutarnjem listu.
–Što je s Crkvom? Je li u ovom slučaju Katolička crkva sposobna, odnosno osposobljena, komunicirati s tom skupinom? Mislim da nije ključno pitanje sposobnosti i kvalificiranosti. Odlučujuće je je li ona autentična i iskrena. Pritom ne mislim samo na Crkvu kao instituciju, nego i na Crkvu kao narod Božji, dakle na sve njene vjernike.
Da bi sreo drugoga, nije mi u prvom redu potrebna stručna kompetencija, nego oboružanost autentičnošću dobronamjernošću.
U protivnom, želim drugoga i drugome (stručno!) “prosuditi”, a ne sresti ga. Bez sumnje, u Crkvi postoje kompetentni vjernici. Zašto se stječe dojam da ipak prevladava šutnja?
Crkva na općem planu itekako je zauzela ne samo moralno-teološke stavove, nego je također pokrenula i mnoge pastoralne inicijative dušobrižničkog susreta i rada s homoseksualnim osobama. Postoji dojam kao da za Crkvu u Hrvatskoj to još uvijek nije pastoralna zadaća.
Nažalost, čak i tabu tema. Bez obzira na to što institucija Crkve o njima moralno mislila, oni i dalje ostaju, ako su katolici, članovi svoje Crkve, i ništa manje djeca Božja. …Ako želite promijeniti neke stvari u jakim institucijama, a Crkva je u hrvatskom društvu itekako utjecajna institucija, onda pojedinci ne smiju čekati da se institucije promijene.
I takve institucije žive također od inicijativa pojedinaca.
Ima, bez sumnje, itekako osobnih susreta, bilo u duhovnim razgovorima ili u ispovjedaonici. Ali ne postoji unutarcrkveni diskurs na tu temu.To nije stvar hrabrosti ili kakvog već iskoraka, nego je to pitanje dosljednosti i evanđeoske autentičnosti.
Stoga, nije na potezu samo institucija Crkve kao takve, nego nadasve svi vjernici …tvrdi Frano Prcela, ponudivši odgovor i na dilemu …je li grijeh za katoličke vjernike, prema crkvenom nauku, sudjelovanje u povorkama poput Gay Pride?
–Nisam od onih koji “mašu katekizmom”, međutim ovdje ću ponuditi odgovor upravo iz još uvijek aktualnog Katekizma katoličke Crkve, iz prve polovice 1990-ih: -“Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje. Ono za većinu prestavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije …” (KKC,br.2358).
Ostaje jedino pitanje zašto demonstriraju, zašto baš tako demonstriraju. Budući da je riječ o javnom nastupu, onda se, izgleda, primarno šalje poruka javnosti. U svakom slučaju, ne smiju sebe reducirati na seksualnu orijentaciju!
Time bi učinili sebi veliku nepravdu, a ujedno bi tom i takvom isključivom porukom stvorili nove tenzije i dugoročnije onemogućili ikakav dijalog.
Dakle, oni isto tako trebaju biti obazrivi i paziti na poštovanje prema drugima. U svemu tome veliku odgovornost snose i mediji: informirati, informirati i informirati. Ciljana sugestivnost, prozivanja, presuđivanja, pače huškanja, nažalost, bile su najčešća vijest velike većine hrvatskih medija posljednjih dana …rekao je zmeđu ostalog, Frano Prcela u razgovoru za Jutarnji list. Hrvatski Glas Berlin zahvaljuje Frani Prceli na ustupljenim rečenicama i mislima koje su proširile naše znanje o stajalištima teologije i ovog cijenjenog teologa na aktualna zbivanja u Hrvatskoj i osjetljivu temu poput homoseksualnosti i odnosa ljudi, vjernika i Crkve prema ovoj temi.
Zna se kuda stignemo isključivo sa znanstvenom obukum,isto tako se zna da je uz znanje i teoriju i praksa i te kako potrebna čovjeku.
To je upravo ono što se radi crkvenog calibata koji zabranjuje svećeniku ženidbu u stvari svećenicima zakida uz znanje i obrazovanje ono dodatno što se zove i naziva obiteljskom praksom.
U tekstu stoji Nažalost, čak i tabu tema. Bez obzira na to što institucija Crkve o njima moralno mislila, oni i dalje ostaju, ako su katolici, članovi svoje Crkve, i ništa manje djeca Božja. …Ako želite promijeniti neke stvari u jakim institucijama, a Crkva je u hrvatskom društvu itekako utjecajna institucija, onda pojedinci ne smiju čekati da se institucije promijene. I takve institucije žive također od inicijativa pojedinaca. —————————- Ako je tome tako onda su potrebne poticajne mjere zajednice društva i pojedinaca da i katolički svećenici dobiju konačno to pravo uživati sve ljudske i obiteljske previlegije koje im je dragi… Read more »
Bravo velečasni u potpunosti se sa Vama slažem.
Ljep pozdrav sa sunčanog juga.
Poštovani Dakle svi mi zajedno snosimo suodgovornost i u tome smislu i država i Crkva i cijela Hrvatska zajednica sve do pojedinca. Čim to postane ponuda za uživanje može snosit i te kako ljudske posljedice, za to su nadležna prava i zakoni pogotovo ako se ozbiljno ne shvati da takav način seksa se ne može svakome nuditi i sada dolazimo do onoga konflikta kao što smo ga doživjeli u Splitu. U svakom slučaju ne bi se smjelo pomisliti kuda li dogoditi da takova grupa sexualnih poriva želi preskoćiti onu obiteljsku makar tako momentalno izgleda ili boje rečeno izgledalo je u… Read more »
Svakako da su Božja djeca
Vjerojatno da među njima ima kršćana, katolika i nekih drugih vjeroispovjedi.