”A S KOJE BI STRANE U SUBOTU BIO ISUS?”
PUT ISTINE
piše: Dražen Radman
Split/ Ponukan, a donekle i prozvan, tekstom ”A s koje bi strane u subotu bio Isus?” ( SD i JL, od 15. lipnja) novinara gosp. Jurice Pavičića, javno se obraćam osobnim osvrtom na iskazano u spomenutom članku.
Prije svega, osuđujem fizičko i verbalno nasilje od strane nekoliko stotina stanovnika Splita, izraženo spram LGTB osoba i spram onih koji su im, u povorci, došli dati podršku.
Tko su, zapravo, ti (uglavnom mlađi) ljudi i što je to u njima da na takav način iskazuju svoje negodovanje – zaista je za dublju i ozbiljniju analizu pri kojoj bi se korijeni svakako trebali tražiti u obitelji, u odgojno-obrazovnim strukturama, u opće društveno-političkoj beskrupuloznosti i besprizornosti, kao i u nedostatku duhovno ispravnog utjecaja od strane raznih crkvenih struktura.
Takav utjecaj, dakako, uključio bi i ispravno postavljanje, ali i reagiranje kada se u blizini nađe netko s drukčijim stavovima i uvjerenjima, tj. netko za koga se vjeruje da je u određenoj zabludi te ide krivim, čak pogubnim putem.
No, htio bih ovdje reći nešto drugo. Naime, gosp. Pavičić implicira da su spomenuti ljudi (bacači kamenja i ostalog) – ujedno i vjernici. Ali, po čemu su to oni vjernici? Po bacanju kamenja i urlicima spram ”nepodobnih”? Ili po, moguće, uredno obavljenim crkvenim obredima…? Ne. To ne čini čovjeka vjernikom, kršćaninom. Čini ga, naime, tek iskrena i istinska prožetost samim Bogom u vlastitom srcu, nakon čega takav čovjek ne želi nikome nanijeti zlo. Naprotiv, želi bližnjemu izraziti ljubav i pomoći mu ukoliko taj netko u nečemu griješi i ukoliko mu taj bližnji to dopusti.
U tom smislu, savim je nepotrebno nazivati splitskog nadbiskupa ”dežurnim pastirom subotnje linčerske horde”, a posebno stoga što ta ”gomila koja kamenuje” i viče ”Ubij, ubij pedera!” jednostavno – ne poznaje Boga kao nekog bitnog čimbenika u svom životu.
Uz to smatram da rječnik kojeg gosp. Pavičić koristi, ne pridonosi smirivanju tenzija i strasti, kao ni trezvenom promišljanju i preispitivanju vlastitih odgovornosti različitih sudionika u javnom životu.
Iako bih htio nešto reći o tome kako držim da je ovaj Gay pride, na (točno) određen način nametnut Splćanima, kao i o samim korijenima traženja specifičnih prava (ozakonjenje istospolnih zajednica, nasljedna prava, posvajanje djece…), ostavit ću to po strani.
Ono što me uopće i potaknulo napisati ovih nekoliko riječi – jesu završne rečenice teksta gosp. Pavičića, koje citiram: ”Na kojoj bi od te dvije strane ograde bio onaj koji se od progona skrivao po maslinicima, onaj koji je sam trpio kao manjina među većinom, onaj kojeg su od sviju ljudi marginalci najviše zanimali, te – dakako – onaj kojeg je rulja i samog izručila i kamenovala? Volio bih da moj bivši župnik, čovjek iz velike kuće na Rivi, ali i svi ljudi koji se spominju da su kršćani, zaista sjednu, zbroje se u glavi i postave sebi jedno jedino zaista bitno pitanje: S koje bi strane ograde u subotu bio Isus? A s koje svećenici i farizeji?”
Evo, sjeo sam, zbrojio se u glavi i – došao do odgovora. Isus nije došao radi nekih ljudi. On je došao radi svih ljudi. Dakle, došao je radi svih strana. U našem slučaju, došao je radi onih s vanjske strane ograde i radi onih s unutarnje strane ograde. Prvima bi rekao: ”Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen (bocu, upaljač…) na njih!” a ovim drugima bi rekao: ”Ne osuđujem vas, ljudi … Ali, idite – i ne griješite više…”
16. lipnja 2011.
Dražen Radman, pastor Baptističke crkve – Split