piše: Jakov Vranković
Koblenz/ Zadovoljstvo mi je pisati o našoj mladeži, rođenoj u prijateljskoj Njemačkoj koju oni opravdano zovu -drugom domovinom. Svima njima je u srcu i ona prva, koju su njihovi roditelji iz raznih razloga, teška srca napustili. Ovaj puta prostor posvećujemo dvjema djevojkama, Mileni Bagić i Anici Ljubičić koje su netom uspješno položile maturu. Uz iskrene čestitke, evo i kratkog upoznavanja s njima.
-Moji su roditelji iz Roškog Polja blizu Tomislavgrada. Već puno godina živimo u Koblenzu gdje sam i rođena. Ovdje se osjećam ugodno …imam dosta prijatelja. Aktivna sam u našoj misiji kao čitačica, prije sam igrala u folkloru a pomažem i na našim slavljima. Sretna sam kao i moji roditelji da sam položila maturu, sada su pred mnom drugi izazovi. Završila sam Wirtschaftsgimnasium a želja mi je studirati ekonomski smjer …kaže Milena Bagić a njena vršnjakinja Anica Ljubičić dodaje: -I moji su roditelji isto tako napustili svoj rodni kraj, Prisolje kraj Tomislavgrada, koje i ja kao i svi moji jako volim. Koristim svaku prigodu da idem doli. Kao i Milena isto sam aktivna u našoj misiji kao čitačica i rado pomažem gdje god zatreba. Volim se družiti s prijateljima, volim sve kao i drugi mladi ali ipak sve naše mi je posebno u srcu. Završila sam poznatu Bischöfliches Cusanus Gimnasium. Želja mi je studirati informatiku, nadam se da ću u tome i uspjeti.
Eto, tako govore dvije prijateljice Milena i Anica po završetku mature a prije odlaska na zasluženi odmor. Dio odmora …kažu …provesti će u starom kraju, roditeljskom zavičaju i našem “najlipjem moru na svitu”.