IMAMO HRVATSKU!

Iz naše arhive/ objavljeno 27.06.2011.

A kao da je jučer pisano…

tekst i foto: Emil Cipar
Moja će zemlja  dvadeset godina lutati ili tapkati na mjestu …napisao je Franjo Tuđman u svojoj knjizi „Bespuća povijesne zbiljnosti“.

Krajem ove godine hrvatski će vanjski dug, prema Vladinim projekcijama, dosegnuti 47,6 milijardi kuna, što znači da će u prosjeku svaki građanin dugovati 10.747 eura ili oko 80 tisuća kuna ili 15 prosječnih plaća u državi. Povećanje je to duga po glavi stanovnika za oko 500 eura u odnosu na 2010. godinu, odnosno ukupan vanjski dug će se, prema Vladinim procjenama, u ovoj godini povećati za oko 2,2 milijarde eura.

Ostvare li se planovi o rastu BDP-a od 1,6 posto, vanjski će dug u ovoj godini biti za oko tri posto veći od BDP-a, odnosno svega što će Hrvatska stvoriti do kraja 2011. godine.

Dvadeset godina nakon povjesne Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske imamo to što imamo. Više niko ne pita Imamo li Hrvatsku?, nego svi pitaju …kakvu to Hrvatsku imamo? Čime smo to zaslužili?

Nema sumnje želja mnogih Hrvata nije se ostavrila. Politika vladajuće stranke nije se niti zericu prilagodila prilikama u zemlji. Uspješni su jedino u prodavanju magle …onda kada je potrebno vlastite neuspjehe predstaviti kao zasluge. Najprije uvedu Zakon o nula posto alkohola za volanom, a nakon toga ga ukinu i to prodaju kao jedan od najvećih uspjeha vladajuće koalicije.

Zaduživanje i prodavanje državnih obveznica po sramotno visokoj kamatnoj stopi pokušavaju prodati kao umijeće ministra finacija. Svako novo zaduženje se slavi.

Zaduženja idu uvjek na račun suvereniteta. O čemu će još moći raspravljati hrvatski sabor u budućnosti. O radnom vremenu tržnice u Mrduši Donjoj, ili o zabrani pušenja u jednosmjernim ulicama.

Ništa se nije izmjenila ni retorika. Ako je vjerovati onome što govore vodeće osobe iz vladajuće stranke, onda su za sve zlo krivi …neki koji nam žele zlo, ali mi ćemo se znati s njima uspješno nositi.

Davno davno …još u socijalizmu naučio sam u školi poslovicu „Složna braća kuću grade, a nesložna ju razgrađuju“.  Znam da ne treba ljude zamarati sa socijalističkim poslovicama, ali nekako mi se čini kao da je ova na mjestu. Šta sve može učiniti hrvatska sloga pokazalo se u Domovinskom ratu, a šta može učiniti nesloga pokazuje nam dnevno HDZ, čija se kuća ruši zbog nesložne braće.

Mogao bih reći …briga mene za njihovu kuću! Ali val rušenja zahvatio je cijelu državu. Propalo je puno zajedničkih moralnih vrijednosti, a o materijalnima da ne govorim.

Bilo bi dobro da živimo u državi koja ima oporbu, a ova opet ima neki plan, neku strategiju kako se izvući iz govana. Ali ništa od toga. Oporba je samo druga postava iste politike. I oni ne žive od svojih uspjeha, nego od tuđih neuspjeha.

Dvadeset godina nakon slavodobitnog Tuđmanovog povika imamo Hrvatsku! Možemo slegnuti ramenima i reći …dobro, pa ne moraš vikati …nije baš Bogznašta!

Srednji sloj građanstva ne postoji. Postoje siromašni i jako bogati. Politička podobnost, toliko omražena u socijalističko vrijeme, transformirana je u mjerenje količine domoljublja, i svatko onaj koji se prikazivao većim domoljubom od ostalih, imao je brži prilaz radnom mjestu i drugim, ranije društvenim resursima. Naravno, nekada legitimacija SK zamijenjena je iskaznicom HDZ-a, građani su podijeljeni na „naše“ i „druge“(drugoklasne, pa i trećeklasne), jedna pogrešno izgovorena riječ, jedan srbizam mogao je čovjeka koštati cijelo bogatstvo. Kvalifikacije i stvarna znanja i sposobnosti, pa i za najzahtjevnije i najodgovornije poslove, došla su u drugi plan a stranačka pripadnost i stranački ključ postali alfa i omega zapošljavanja, a kasnije i davanja otkaza. Rak – rana hrvatskog društva postala je korupcija …koja je, usput cvala i u socijalističko vrijeme …naime, tamo gdje nisu pomagale iskaznice i VIP (veze i poznanstva) sustav, pomagao je novac, pokloni, usluge… U nemoralnom društvu sve je postalo predmet trgovine …i čast, i poštenje, i prošlost, i budućnost. Umjesto takmičenja po izvrsnosti probudili smo se u društvu takmičenja po …nemoralu i drskosti.

Mogao bih tako u nedogled. Najgore jest što predstoje izbori i prljava trka po isprobanim pravilima već je počela. Nedostatak ideja zamjenjuje se parolama punim rodoljubnog patosa u koje niko živ više ne vjeruje.