O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Nakon nekoliko mjeseci konačno je završio izravni televizijski prijenos ponašanja osoba u neobičnim situacijama i bizarnom životu pod nazivom Veliki brat. Naglašavam “konačno”, jer unatoč tome što sam pročitao i čuo veliki broj kritika na tu temu, program se uz raskošnu scenografiju i skupocjenu produkciju i nadalje organizira.
Brine me činjenica ukoliko je tome razlog interes gledatelja i oglašivača ili kako su ipak važniji neki drugi ciljevi pa se svjesno ide u neekonomski opravdan projekt. Bilo kako bilo ove godine je novac „zaradila“ udana Šibenčanka koja je obilježila svojim nemoralnim ponašanjem ovosezonsku emisiju.
Bilo to dogovoreno unaprijed ili ne, nije mi jasno …a nadam se kako nas ima više takvih …kako se moguće za šaku kuna toliko blamirati i ponižavati te staviti biljeg razvratnosti na svoje ime za cijeli život. Ovakva bruka i ljaga ne može se isprati. Etiketa tete koja se javno seksala i opijala pred ne znam kojim brojem gledatelje ( to je irelevantno) ostat će trajno obilježena.
Pojedini koji za sebe vole reći da su liberali kažu “tko voli neka izvoli i neka radi što želi”! No je li to baš tako?
Zbog čega postoje moralna pravila i zakoni, etika i ljudski odgoj. Zašto je nešto nedopušteno ili zabranjeno? Pitam se zašto u ovom slučaju ne reagiraju Udruge za zaštitu žena, ravnopravnosti spolova ili recimo djece i maloljetnika kojima je dopušteno gledanje ubijanja vremena alkoloiziranih besposličara zatvorenih u jednoj kući?
Trebaju li nam i zašto nam se nude, osobito povodljivoj mladoj generaciji, ovakve osobe kao uzori i ideali?
Zar ne bi trebali s dozom opreza i selekcije pristupati prema tekovinama zapadne civilizacije koja nam se toliko agresivno nameće?
Pitanja ima mnogo a odgovora malo. U stvari nitko o tome ne brine i stvari se odvijaju stihijski. Istovremeno sa završetkom ovog cirkusa u kojem su glavni akteri naturščici, u Hrvatskoj metropoli se održavalo završno natjecanje projekta Ponos domovine. Sudionici su bili srednjoškolci koji su pokazali najviše znanja i htijenja u poznavanju tema vezanih uz domovinu, osobito Domovinskog rata. Ove dvije dijametralno suprotne aktivnosti u svim segmentima pa tako i u medijskoj pozornosti zoran su primjer stanja u našem društvu i još jedan odličan primjer koji ukazuje na različit tretman i odnos prema društvenim vrijednostima.
Jednostavnije rečeno, homofrendice podržavaju projekt velikog brata i neki zajednički jezik koji ove godine promoviraju, samo ga se još ne usude javno nazvati pravim imenom.
S druge strane homofobima se etiketiraju i proglašavaju konzervativnim osobe čvrstih moralnih i kršćanskih vrijednosti. Imajući ovakve vrijednosne sudove u vidu nije čudno što nam se domovina od Hrvatske znanja i morala pretvorila u močvaru. A obzirom da mladima ne pružamo pozitivne primjere i vjeru u pobjedu pozitivnih vrijednosti budućnost koja je pred nama ne donosi nam ništa bolje. Zato su projekti poput Ponosa domovine pohvalni i nadam se kako ipak imaju podršku određenih društvenih struktura.
No, bojim se da su samo kap u moru amoralnih, hedonističkih i egoističnih pojava koje su postale realnost u našem društvu. Stoga ih više niti ne primjećujemo i ne razlikujemo što je najveći problem.
Nadam se kako ipak nismo dosegnuli takvu razinu deformiranih stavova da će netko ovogodišnju pobjednicu u gubljenju vremena pred kamerama proglasiti uzorom mladim naraštajima ili Ponosom naše domovine.
U stvari tko zna? Predizborna politička kampanja je na vidiku i možda netko procijeni kako ima više glasača koji to podržavaju. Možda i upregnu medijsku mašineriju za ispiranje mozgova i uvjere nas u obratno.
Ili sam ja u potpunoj zabludi i krivo rezoniram? Eto sada ni meni više ništa nije jasno. Ispričavam vam se ako sam vas zaveo svojim razmišljanjem … možda bi ipak pobjednici u višemjesečnom životu pod stalnom paskom kamera trebalo dati javnu potporu. Kao što smo dali onoj pjevačici iz Splita koja je ne tako davno snimila kućni video porno uradak…?!