tekst i foto: Alfred Matijašević
Stružec/ Na krovu našega susjeda, već nekoliko godina obitavaju sove, gdje se već izleglo mnogo generacija. Mladunčad ostaje sama, tijekom cijeloga dana u gnijezdu, bez da se išta čuje od njih. Čim se smrkne, počinje njihov “dan”. Glasaju se poput teškog astmatičara, koji jehca za zrakom, a iz njega sve “šišti”, “fuca”,”škripi” …dozivajući svoje roditelje koji negdje u gustoj krošnji ili nekom mirnom tavanu u blizini, provode dan. Tada počinje noćni lov i pir.
Stare sove su veoma oprezne i svako sumnjivo kretanje u blizini gnijezda, poprate s veoma neugodnim krikom, označavajući opasnost. Mladunci odmah utihnu, a roditelji sa sigurne udaljenosti motre stanje i nakon izvjesnoga vremena, doljeću do skloništa u kojem su mladunci. Lovina se na brzinu predaje unutar staništa i odmah se izlazi u novi pohod. U gnijezdu se prosječno nađe oko 4 mladunca, koji doneseni ulov cijeli gutaju – s glavom naprijed. A ulov je raznovrstan: miševi, krtice …pa i mlade ili odrasle ptice, koje se nađu u otvorenom dijelu krošnje ili ispod krova. Sove su poznate kao nepogrešivi noćni lovci – jer imaju izvanredan i veoma osjetljiv vid i sluh noću, danje svjetlo im je preintenzivno. Pripomenuti je … niti jedan pokušaj slijetanja s lovinom, koji sam snimio …nije uspio! Naime, zaslijepljene bljeskalicom foto aparata, sove su prekinule slijetanje i tek nakon desetak minuta ponovno pokušale donijeti lovinu mladima. Žao mi je … ali, želio sam čitateljima priuštiti nesvakodnevni dojam noćnog života. Nadam se, da sam djelomično i uspio. Budite bez brige …mladunčad nije ostavljena i normalna “opskrba” je besprijekorno funkcionirala do ranih jutarnjih sati, kako bi se i iduće noći nastavila istim tempom i intenzitetom.
Nekih tjedan, dva, prije no što polete, mlade sove čak izlaze iz staništa ususret roditeljima, te na taj način preuzimaju lovinu, a i privikavaju se na okoliš u kojem su se izlegli. Onda pred zoru …vraćaju se u sklonište. Kakav noćni život!